Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Godišnje se registrira više od 7 milijuna posjeta liječniku zbog infekcija mokraćnog sustava, što čini 1.2% ukupnih pregleda kod žena.

Rekurentne urinarne infekcije kod spolno aktivnih žena u premenopauzi sa normalnim anatomskim urinarnim traktom ne shvaćaju se kao veći klinički problem, iako se godišnje registrira više od 7 milijuna posjeta liječniku zbog infekcija mokraćnog sustava (što čini 1.2 % ukupnih pregleda kod žena).

U SAD-u potrošnja na rekurentne nekomplicirane urinarne infekcije iznosi više od milijardu dolara.

Više od 80% žena ima rekurentnu urinarnu infekciju unutar 18 mjeseci od 1. mokraćne infekcije, a ¾ ih je uzrokovano drugim mikroorganizmom, sa prosječnom učestalosti od 1.6-2.6 infekcije godišnje.

Rekurentne urinarne infekcije predstavljaju značajan problem kod mnogo žena, bez obzira na široki spektar vrlo učinkovitih antimikrobnih agensa.

Dijagnostika rekurentnih urinarnih infekcija
Mikroskopska analiza urina prvo je dijagnostičko sredstvo u procjeni prisutnosti urinarne infekcije, a bakterijurija (prisustvo bakterija u urinu) i piurija (pojava leukocita u urinu) upućuju na infekciju, dok su indirektni pokazatelji bakterijurija pozitivni nitriti, odnosno leukocitna esteraza za pijuriju.

Urinokultura je “zlatni standard” u dijagnostici urinarnih infekcija, iako uzorak urina mora biti prikladno uzet (srednji mlaz prvog jutarnjeg urina uz prethodnu toaletu ušća uretre) i odmah stavljen na kulturu ili propisno stavljen u hladnjak. Signifikantna bakterijurija se registrira kada broj bakterijskih kolonija dosegne 105/ml.

Klinička dijagnoza urinarne infekcije se postavlja na temelju simptoma, a empirijska terapija s novijim antibioticima je izuzetno učinkovita, stoga kada se jednom postavi dignoza obično nije potrebno stalno ponavljati urinokulturu kod svake epizode infekcije, osim u slučaju nedjelotvornosti empirijske terapije, kada je indicirana urinokultura sa antibiogramom kako bi se odredio najučinkovitiji antibiotik.

Od radioloških metoda ultrazvuk mokraćnog sustava se preferira jer je neinvazivna metoda, jeftina, laka za izvođenje, a radiološka obrada (cistoskopija, intravenska urografija, CT. MRI) nije potrebna kod zdravih, spolno aktivnih žena u premenopauzi jer je uglavnom riječ o nekompliciranim infekcijama.

Liječenje
Prva linija terapije akutnog nekompliciranog cistitisa (upala mokraćnog mjehura) uključuje:

• Nitrofurantoin (makrokristalni oblik se bolje podnosi)
• Trimetoprim-sulfametoksazol (TMP-SMX)
• Trimetoprim
• Fluorokinolon (posebno u područjima gdje rezistencija na TPM-SMX doseže   20%)

Optimalno trajanje terapije je 3 dana jer se u usporedbi sa terapijom od 7-10 dana, smanjuju troškovi liječenja i nuspojave lijekova.

Prevencija rekurentih urinarnih infekcija
Faktori rizika za učestale infekcije su spolni odnosi, promjena partnera, korištenje kontracepcijskih sredstava (spermicidna sredstva, dijafragma), lubrikanata, tampona, a u prevenciji infekcija se svakako preporučuju toaleta i uriniranje nakon spolnog odnosa, izbjegavanje agresivnih sapuna i gelova za tuširanje, obilna hidratacija, izbjegavanje dugotrajnog zadržavanje mokraće te redovito uriniranje.

Danas je znanstveno dokazana uloga brusnice u prevenciji urinarnih infekcija, stoga se preporuča korištenje sokova ili gotovih pripravaka u kapsuliranom obliku.

Upotreba probiotika (Laktobacili) povoljno djeluje na vaginalnu floru te smanjuje učestalost infekcija.

• Kod pacijentica s manje od 4 urinarne infekcije godišnje preporuča se započinjanje empirijske terapije, a u slučaju da nema odgovora odnosno poboljšanja unutar 48 sati, preporuča se učiniti urinokulturu te terapiju po antibiogramu, uz, naravno, promjenu antibiotika.
• U slučaju više od 4 urinarne infekcije godišnje, a kod epizodičnih slučajeva urinarnih infekcija preporuča se postkoitalna upotreba antimikrobnih agensa (najčešće nitrofurantoin, TMP-SMX nakon spolnog odnosa) ili profilaksa s niskom dozom antibiotika (najčešće tijekom 6 mjeseci, ali nakon prestanka profilake obično dolazi do povrata infekcije).