Poštovani, zadnje 3 godine imam povremene bolove s donje desne strane trbuha, a uz to izmjenu proljeva i zatvora, kašaste stolice,nadutost,mučninu i povremenu probadajuću bol u želucu. Obavila sam vađenje krvi kako bi se utvrdilo imam li kakvu upalnu bolest crijeva i krvna slika mi je bila u redu. Također sam radila analizu stolice na heliobacter i okultno krvarenje i to je bilo u redu. Zanima me o čemu bi se tu moglo raditi te postoji li šansa da imam neliječenu upalu slijepog crijeva?

Zahvaljujem na odgovoru!

Poštovana,

Sve što opisujete uklapa se u kliničku sliku sindroma iritabilnog crijeva. Sindrom iritabilnog crijeva (eng. Irritable Bowel Syndrome, IBS) čest je gastrointestinalni poremećaj koji se očituje bolovima u abdomenu i promijenjenim ritmom pražnjenja crijeva u trajanju od najmanje tri mjeseca. Radi se o funkcionalnom poremećaju probavnog sustava koji uzrokuje abdominalnu bol i nelagodu te može značajno pogoršati kvalitetu života oboljelih.

Patofiziologija IBS-a nije potpuno rasvijetljena, te se smatra da su uzroci multifaktorski, vezani za utjecaj okolišnih, nasljednih i psihosocijalnih čimbenika. Neki od mehanizama u podlozi ovog sindroma su visceralna preosjetljivost (promijenjen doživljaj boli u crijevu), disfunkcija osi crijevo-mozak, promjene integriteta crijevne barijere i posljedična crijevna propusnost, upala niskog stupnja, promijenjena gastrointestinalna pokretljivost te poremećaj ravnoteže crijevne mikrobiote. IBS može nastati i kao rezultat imunosne reakcije nakon infekcije, uslijed preosjetljivosti na određenu hranu i alergene, te zbog psiholoških čimbenika koji uključuju stres, anksioznost i depresiju, ali i raznih drugih. Naime, danas je poznato da postoji os crijevo-mozak, odnosno povratna veza između našeg hipotalamusa i probavnog sustava. Stoga kada smo pod stresom, nerijetko reagira naš probavni sustav u kojemu je smješteno čak 10 milijuna živčanih stanica i 35.000 različitih vrsta mikroba. Neuravnotežena crijevna mikrobiota (ili disbioza) može izazvati smetnje na osovini probavni sustav-mozak, što može dovesti do gastrointestinalnih, metaboličkih, ali i neuropsiholoških poremećaja. Stoga je sasvim logično da se probavni sustav naziva „drugim mozgom“, a to posebno dolazi do izražaja u osoba sa sindromom iritabilnog crijeva.

Studije pokazuju da u jedne četvrtine oboljelih od IBS-a hrana ili sastojci hrane mogu pogoršati gastrointestinalne simptome. Za mnoge bolesnike može biti korisno pokušati u prehrani ograničiti laktozu te fermentabilne ugljikohidrate (uključujući i fruktozu, fruktane, sorbitol i druge šećerne alkohole) koji se teško apsorbiraju i povećati unos topljivih prehrambenih vlakana. U slučaju preosjetljivosti na hranu potrebno je provesti eliminacijsku dijetu.

Bez obzira na to koji su pravi čimbenici uslijed kojih nastaje sindrom iritabilnog crijeva (infekcija, hormoni, stres ili neravnoteža crijevne mikrobiote) promjene prehrambenih navika mogu imati značajan utjecaj na bol i nelagodu u osoba koje pate od ovoga sindroma. Prilikom propisivanja dijete valja uzeti u obzir i preklapanje ovog stanja s određenim intolerancijama na hranu (laktoza, fruktoza, ugljikohidrati, histamin), alergijama na hranu te preosjetljivosti na gluten koja nije vezana za celijakiju (NCGS). Također, sve je više spoznaja o sindromu bakterijskog prerastanja u tankom crijevu (SIBO, small intestinal bacterial overgrowth) koji se može dokazati izdisajnim testovima. SIBO i IBS također se teško mogu diferencijalno dijagnostički odijeliti te se smatra da predstavljaju spektar srodnih poremećaja.

Noviji znanstveni dokazi ukazuju da relativno restriktivna eliminacijska dijeta siromašna određenim prirodnim šećerima može ublažiti osjećaj nadutosti, smanjiti količinu plinova, olakšati bolove te druge simptome u oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva. Tijekom posljednjih godina, nekoliko studija ukazalo je na značajno poboljšanje simptoma u pacijenata koji su iz prehrane izbacili hranu bogatu određenim prirodnim šećerima (fermentabilnim šećerima, oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima  i poliolima – tzv. FODMAP hrana) poput raži, pšenice, češnjaka, luka, artičoka, gljiva, cvjetače, graha, slanutka, leće, meda, jabuka… Iako prehrana koja isključuje tzv. FODMAP hranu ne djeluje kod svih oboljelih, sve veći broj stručnjaka podržava njezine principe, barem kada je riječ o kratkoročnoj primjeni. Ipak, takva je prehrana poprilično složena i potrebno je provoditi uz nadzor liječnika ili nutricionista kako bi prehrana i dalje ostala nutritivno uravnotežena. Dugoročna primjena FODMAP dijete do danas nije dovoljno istražena te se uglavnom zagovara postupna liberalizacija dijete nakon smanjenja intenziteta simptoma, posebice u svjetlu spoznaja o utjecaju ove dijete na raznolikost crijevne mikrobiote. Također, uz ovu dijetu zagovara se primjena probiotičkih bakterija. Prema rezultatima studija provedenih tijekom posljednjih 50 godina, probiotici imaju  blagotvoran učinak na simptome IBS-a (abdominalnu   bol,   nadutost   i   vjetrove), posebice ako se koriste probiotici s više sojeva.

Srdačan pozdrav!