Vjerojatno bi bilo bliže cilju napisati naslov ovome tekstu Urologija versus nefrologija, ali želim izbjeći dojam da se radi o suprostavljenim granama medicine. Laici često adresiraju pitanja liječnicima specijalistima navedenih medicinskih struka koja nisu striktno u njihovoj domeni. Urolozima postavljaju pitanja na koja će utemeljeno moći odgovoriti jedino nefrolog, ali i obratno. Uzrok tome leži u činjenici da se, laički rečeno, obje struke „bave bubrezima“.
Smatram uputnim na ovome mjestu iskoristiti priliku i pokušati razjasniti, ili barem dijelom rasvijetliti, granicu između urologije i nefrologije. Iako je istina da se obje navedene grane medicine „bave bubrezima“, one to čine iz različitih perspektiva, s donekle različitim bolestima i bitno drugačijim metodama dijagnostike i liječenja. Pa ipak, preklapanje između navedenih medicinskih grana nije beznačajno i one se međusobno nadopunjuju. Nefrologija doista fokus svog interesa drži na bolestima bubrega, dok urologija uključuje i građu i funkciju cijelog urogenitalnog sustava, ali dominantno s kirurškog aspekta.
Vjerojatno je najjasnije povučena granica između tih dviju medicinskih struka samom činjenicom da je nefrologija sastavni segment interne medicine, dok je urologija primarno kirurška struka. I dok su metode dijagnostike u nefrologiji šire i raznovrsnije, u urologiji su one nešto oskudnije. Nefrolozi se, s „internističkog prozora“, znatno više interesiraju za metaboličke promjene i posljedice do kojih one dovode (ili mogu dovesti) dok urolozi promatraju s „prozora kirurgije“ i morfologija je u centru njihova interesa.
Možda je dobar primjer za distinkciju tih struka bolest kamenaca. Nefrolozi će ju nazivati nefrolitijaza (od grč., lithos – kamen) pritom ne mareći mnogo za broj, veličinu, oblike i moguću obostranost tih kamenaca. Nefrologa će više zanimati vrsta i sastav kamenaca te kako je do njih došlo, koliko su (i jesu li uopće) oštetili bubreg(e) te što se može napraviti na prevenciji recidiva. Nasuprot tome, urologa upravo brine brojnost kamenaca, njihov oblik i veličina, jesu li obostrani ili jednostrani, kakve smetnje akutno uzrokuju i, konačno najvažnije, kojim kirurškim metodama se mogu ukloniti uz minimum popratnog neželjenog oštećenja?
Nefrologija uključuje internističke oblike liječenja – infuzijske korekcije metaboličkog poremećaja, krvnog tlaka, sastava krvne plazme pa tako i zbrinjava bolesnike u krajnjim (terminalnim) kao i akutnim fazama otkazivanja bubrežne funkcije. Nerijetko je u takvim stanjima potrebna hemodijaliza – znanje, vještina i tehnološka oprema su u rukama i na odjelima nefrologije. S druge strane, operacije urogenitalnog sustava (uključujući i bubrege), kirurški zahvati su u domeni operatera – urologa. Dvije navedene medicinske struke se nadopunjuju utoliko što nefrolozi katkad brinu o bolesnicima koji će tek biti operirani i pripremaju ih za kirurški zahvat. Kirurški dio liječenja provode urolozi, a bolesnici nerijetko potom potpadnu ponovo pod višegodišnju skrb nefrologa.
4.10.2021