Uvećana prostata u nekih ljudi dovodi do komplikacija ili tegoba takvog intenziteta da je potrebno kirurško liječenje kako bi se ponovo uspostavila funkcija normalnog mokrenja.
Prostata se operira i u slučajevima raka (karcinoma) prostate, ali tada se izvodi sasvim drugačija, opsežnija, operacija koja ima za cilj potpuno odstranjenje prostate i sjemenih mjehurića te, najčešće i zdjeličnih limfnih čvorova – radikalna prostatektomija.
Danas ćemo, međutim, pisati o operacijama prostate koje se izvode sa ciljem omogućavanja mokrenja (u slučaju da bolesnik ne može spontano mokriti) ili poboljšanja kvalitete mokrenja (kad su sve terapijske mogućnosti medikamentoznog liječenja iscrpljene). Takva operacija se izvodila tzv. klasičnim otvorenim pristupom pa se tako, ali samo u rijetkim slučajevima iznimno velike prostate, prakticira i danas (tranvezikalna prostatektomija – iako je to, strkitno gledano, krivi naziv budući da se ne odstranjuje čitava prostata). Današnji standardni način operiranja u velikoj većini slučajeva je TransUretralna Resekcija Prostate (TURP).
Ova operacija se izvodi u spinalnoj anesteziji (bolesnik ne osjeća donji dio tijela). Njome se ne odstranjuje cijela prostata već samo onaj dio koji svojim rastom značajno otežava normalno mokrenje ili ga posve onemogućuje. Endoskopskim kirurškim aparatom (resektoskop) ulazi su u mokraćnu cijev i električnim nožem (ezom) fragmentira tkivo prostate, a fragmenti se ispiranjem odstranjuju. Obično operacija traje 60 – 80 minuta (standard je resecirati gram u minuti), a vješti i iskusni operateri u tom vremenu mogu odstraniti i 100 grama tkiva prostate.
Osobito neugodna komplikacija tokom operacije je krvarenje koje može znatno remetiti orijentaciju u kirurškom polju i usporiti te znatno otežati sam tok operacije. Nerijetko su, stoga, tokom operacije i u postoperacijskom toku potrebne transfuzije krvi. Kateter se odstranjuje kad se krvarenje smiri i urin „izbistri“, a to je najčešće unutar 5-7 dana postoperativno. Tada bolesnik počinje opet mokriti sponatno. Kao posljedica operacije mogu nastati i retrogradna ili tzv. „suha“ ejakulacija (odlazak sjemene tekućine u mokraćni mjehur umjesto na prirodni otvor mokraćne cijevi) kao i erekcijska disfunkcija. Moguć je nastanak infekcije koja može rezultirati i kasnije (unutar prva dva mjeseca od operacije) epididimitisom – upala pasjemenika.
Uspjeh operacije određuje sama činjenica mogućnosti mokrenja (ako to prije nije bilo moguće), mokrenje bez naprezanja, deblji mlaz urina i skraćeno vrijeme samog mokrenja. Objektivno to se utvrđuje znatnim poboljšanjem nalaza mikciometrije (uroflow) te odsustvom ostatnog urina u mjehuru nakon dovršenog mokrenja (tzv. retencija).
Tkivo resecirane prostate šalje se na analizu patologu kojom se dobije patohistološka dijagnoza (PHD) sa ciljem isključenja malignih promjena u odstranjenom tkivu prostate.
27.3.2019
