Urologija je kirurgija urogenitalnog sustava, a nefrologija se bavi bolestima bubrega liječeći one za koje nije potrebna kirurška terapija. Tako u prvi plan interesa urologije dolaze bolesnici koje treba operirati! Najčešće se radi o malignim bolestima urogenitalnog sustava ili kamencima mokraćnog sustava.
Zašto uopće pisati o ovako jednostavnom pitanju i temi? Jednostavno – iskustvo me uči da je potrebno! Koliko god vam se pitanje činilo jednostavno, mala je vjerojatnost da ćete sasvim jasno znati odgovoriti. Kroz dugogodišnju urološku praksu osvjedočio sam se kako je to istina. Većina ljudi, pa gdjekad i medicinski stručno obrazovanih, nekako u magli razaznaje da se radi o nekoj vrsti „ginekologa za muškarce“, jasno shvaća da se urologija bavi „muškom problematikom“, gotovo svi znaju da „prostata spada urologu“ jednako kao što velika većina ljudi doživljava urologa kao doktora za muške spolne organe.
S druge strane ostaje nepoznato ili nedovoljno jasno shvaćeno da se urologija bavi ne samo donjim mokraćnim i spolnim sustavom već i gornjim – mokraćni mjehur, mokraćovodi ,bubrezi i nadbubrežne žlijezde … i to u oba spola, a ne samo u muškaraca. Pokušajmo rasvijetliti prvu nepoznanicu: Dakle, urolog svakako nije doktor samo za muškarce nego dijagnosticira i liječi bolesti urogenitalnog sustava u oba spola. Tu se donekle urologija preklapa s ginekologijom, tvoreći tako relativno novu, izdvojenu disciplinu – uroginekologija.
Dalje, a vjerojatno i najvažnije, što nikako ne treba zaboraviti, a nebično je važno i uporno nedovoljno jasno shvaćeno: Urologija je primarno kirurška struka!!! Upravo činjenica da je urologija kirurška struka je ono što urologiju u bitnome razdvaja od drugih srodnih struka s kojima se, da tako kažćem, „teritorijalno preklapa“. To su interna medicina-osobito nefrologija, dermatologija i spolno prenosive bolesti, infektologija … Sve navedene struke su u svojoj suštini konzervativne i bave se liječenjem, možda istih organa ili organskih sustava kao i urologija, ali dominantno medikamentozno, a ne kirurški.
Možda će primjeri bolje osvijetliti nužno razlikovanje. Na primjer, bilo kakve kožne promjene na spolovilu primarno su interes dermatovenerologa, pa tek treba li na spolovilu kirurški intervenirati u smislu biopsije, odstranjenja dijela tkiva, novonastalih izraslina, dijela ili čak čitavog organa tada bolesnik i njegova bolest postaju predmetom interesa i dužnosti zbrinjavanja od strane urološke struke. Nadalje, banalni cistitis – upala mokraćnog mjehura – nikako nije predmet interesa urologa osim ukoliko se, zbog učestalih recidiva, sumnja na neku malformalciju urogenitalnog sustava ili novonastalu organsku bolest koja tek posljedično rezultira čestim upalama. Sporadični cistitis je svakako u nadležnosti lječnika opće prakse, a ukoliko uporno recidivira valjalo bi konzultirati infektologa u Centru za urinarne infekcije pa tek ukoliko se dijagnisticira bolest koju je potrebno liječiti kirurški onda na scenu stupa urolog. Tako će bolesnik s npr. običnim nekomplicranim pijelonefritisom – upala bubrega – biti nedvojbeno kvalitetnije liječen intrernističkim ili infektološkim, ali svakako medikamentoznim pristupom pa tek ukoliko se pokaže da je uzrok bolesti npr. kamen bubrega ili mokraćovoda, tada on postaje tzv. kirurški bolesnik i spada u domenu urologije.
Iz svega je važno diferencirati: urologija je kirurgija urogenitalnog sustava, a nefrologija se bavi bolestima bubrega liječeći one za koje nije potrebna kirurška terapija. Tako u prvi plan interesa urologije dolaze bolesnici koje treba operirati! Najčešće se radi o malignim bolestima urogenitalnog sustava ili kamencima mokraćnog sustava. Ili drugim jednostavnijim riječima: gotovo sve bolesti, osim možda s izuzetkom same prostate kao organa, za koje nije potrebna kirurška terapija imaju negdje boljeg doktora nego što je urolog – treba li operirati urogenitalni sustav, urolog je najbolji izbor!
6.6.2017
