Hidrokela je vrlo često stanje u muškaraca koje može označavati bolest ali i simptom bolesti.
Hidrokela, dakle, može biti idiopatska (kojoj ne znamo točno uzrok) ili simptomatska, kad je ona posljedica neke bolesti (najčešće upale epididimisa ili tumora samog testisa). Sam naziv se odnosi na nakupljanje tekućine oko testisa što se manifestira uvećanjem, najčešće jedne polovice, skrotuma (mošnje). Korijen riječi je grčki (od hydros – voden) i latinski (od coelum – šupljina, prostor) pa se hidrokela doslovno, i prilično ispravno, može prevesti kao vodena šupljina ili, kolokvijalno, vodena kila.
Testisi nastaju i razvijaju se iza trbušne šupljine koju obavija peritoneum (potrbušnica) u području zvanom retroperitoneum. Tijekom svog rasta i razvoja testis se spušta u skrotum gurajući ovojnice trbušne šupljine (važan je ovdje peritoneum!) ispred sebe. Tako su zapravo testisi i njihove ovojnice „derivat“ sadržava trbuha iako su, u normalnom razvoju, već kod rođenja oba smještena u skortumu. Unutrašnji list, u skrotum uguranog peritoneuma, prekriva sam testis (lat. tunica vaginalis visceralis), a vanjski list je neposredna slijedeća ovojnica i iznutra „tapecira“ ležište testisa (lat. tunica vaginalis parietalis). Peritoneum, pa tako i njegov derivat, tunica vaginalis, su aktivne membrane koje izlučuju i resorbiraju tekućinu i neke tvari. Tako je u trbuhu, tako je u skortumu. Dok postoji ravnotežća sekrecije i resorpcije – nema nakupljanja tekućine. Kad se ta ravnoteža poremeti, iz nama nedovoljno poznatih razloga, nastaje idiopatska hidrokela. Ako tu ravnotežu poremeti upala (najčešće epididimitis) ili tumor testisa, trauma itd., razvija se simptomatska hidrokela.
Ovakvo stanje se manifestira oteklinom jedne polovice skrotuma. Oteklina može biti minimalno uočljiva (kad je mekana i testis još dostupan opipavanju) pa preko veličine šake do veličline dječje glave (kad je, zbog napetosti, hidrokela tvrda a testis palpaciji nedostupan). Takva oteklina je u pravilu bezbolna u slučaju idiopatske hidrokele i tumora, a bolna i praćena crvenilom i oteklinom same kože skrotuma kod sekundarne, simptomatske hidrokele. Bol, crvenilo, oteklina i povišena tjelesna temperatura sugeriraju epididimitis kao podlogu nastanka hidrokele (tipična simptomatska hidrokela).
Hidrokela može nastati već u novorođenačkoj/dojenačkoj dobi zbog još neuspostavljene ravnoteže sekrecija-resorpcija na dva spomenuta lista tunike vaginalis testisa i kao takva se najčešće spontano povlači kroz kraće vrijeme. Pojavi li se bezbolna hidrokela u vrijeme puberteta – adolescencije, ili u muškarca mlađe dobi, prvenstveno valja isključiti tumor testisa kao podlogu nastanka hidrokele. U spolno aktivnih muškaraca srednje dobi moguć je epididimitis (iako to NIJE nužno spolno prenesena bolest!!!), a u starijih muškaraca je uzrok ponavljajuća uroinfekcija i/ili nošenje katetera zbog uvećanja prostate.
Male hidrokele potrebno je samo nadzirati u smislu daljnjeg rasta ili spontanog povlačenja (u odrasloj dobi rijetko!). Za veće, nakon što smo isključili podležeću bolest i utvrdili idiopatsku hidrokelu, punkcija i evakuacija je uvijek atraktivna i jednostavna metoda ali kratkog vijeka jer ne otklanja uzrok. Kirurško liječenje je trajno rješenje.
24.1.2020
