Ovaj tekst je nastavak kolumne o temeljnim simptomima u urologiji. U prošloj kolumni pisao sam o temperaturi i oteklini a sada će biti riječi o boli i značajnim promjenama u količini i boji mokraće na koje je potrebno obratiti pozornost…
Ovaj tekst je nastavak kolumne o temeljnim simptomima u urologiji. U prošloj kolumni pisao sam o temperaturi i oteklini a sada će biti riječi o boli i značajnim promjenama u količini i boji mokraće na koje je potrebno obratiti pozornost.
Bol u urologiji je tema koja zaslužuje detaljniji opis ali sada ćemo navesti samo najvažnije činjenice o tom čestom simptomu u urološkoj praksi. Vrlo često bolesnici dolaze s bolnim tegobama koje zapravo i ne zaslužuju to ime – „neki osjećaj pritiska tu dolje u zdjelici“, „vidite … ovdje osjećam neku nelagodu, ma ne … nije to prava bol“ ili „povremeno kao da me nešto unutra probada“, „osjećam nekakav nemir tu dolje“ … Međutim, bol koja je posljedica poznatih i definiranih uroloških bolesti nikad nije blaga ili nejasna nego gotovo redovito jaka i vrlo jasno izražena. Može biti potpuno lokalizirana ili imati pridruženu i svoju refleksnu, odraženu komponentu, odnosno širiti se određenim smjerom. Vrlo često je povezana s istodobnom pojavom mučnine pa čak ponekad i povraćanja, znojenjem. Bubrežna kolika, ta specifična vrsta boli, najčešće uzrokovana kamencem, imperativno tjera bolesnika na kretanje. Ukoliko imate bubrežne kolike ne možete naći položaj u kojem vas ne boli ili je bol značajno manja. Bol prilikom upale bubrega je lokalizirana na slabinsku regiju i praktički nema širenja, a najčešće je praćena mučninom i visokom temperaturom. Bol koja nastaje kod upale epididimisa (lat., epididymitis) je lokalizirana na područje istostranog testisa, a praćena je oteklinom na toj strani i visokom temperaturom te crvenilom skrotuma. Bol kod torzije testisa ili paradidimisa nastaje naglo, zahvaća jedan testis ili paradidimis (mali organ veličine zrna riže smješten uz gornji pol testisa) i tipično je da se pojavljuje u mlađih muškaraca, okvirno do 40-te godine, a kasnije iznimno rijetko. Bol tada može biti praćena mučninom a najčešće se širi preponskim kanalom u područje donjeg trbuha, a redovito se razvija i oteklina istog testisa i katkad je iznimno teško razlikovati torziju od epididimitisa.
Promjene mokraće možemo analizirati u dvije bitne karakteristike – promjene njezine količine i boje. Dnevno izlučena količina mokraće (dakle, u 24 sata) naziva se diureza i ona iznosi normalno oko 1500 ml. Izluči li se manje od 500 ml, uz uredan unos tekućine, radi se o oliguriji ili smanjenom izlučivanju urina. Prestanak stvaranja mokraće (stvaranje urina je funkcija bubrega), dakle i mokrenja (to je funkcija mokraćnih puteva – primarno mokraćnog mjehura), uz normalan unos tekućine, naziva se anurija. Ne može se točno reći koliko je potrebno dnevno popiti tekućine jer to dobrim dijelom ovisi o navikama i individulanim potrebama organizma pa i osjetu žeđi, ali smatra se potrebnim dnevno popiti 1,5 litru tekućine. U ljetnim mjesecima ili stanjima pojačanog znojenja potrebne su dvije pa katkad i više litara. Normalna boja urina je svjetlo žuta do gotovo prozirna, a tamno-žuta boja upozorava na nedovoljni unos tekućine. Ne biste vjerovali koliko je teško dobiti decidirani odgovor od bolesnika na jednostavno pitanje:“Jeste li mokrili krvavo?“ Dakle, krvavi urin je svijetlo (ako je krvarenje svježe) ili tamno-crvene boje (ako je takav urin jedno vrijeme već odstajao u mjehuru). Nikada nije na odmet ponoviti: Pojava krvave mokraće, što nije praćeno bolovima niti ikakvim smetnjama mokrenja, redovito upozorava na tumor mokraćnog sustava dok se to ne isključi potrebnim pretragama. Pojava krvi u mokraći koja je vidljiva prostim okom naziva se hematurija, a samo mikroskopski vidljivo krvarenje eritrociturija ili mikrohematurija. Krvarenje se može pojaviti samo na početku mlaza mokrenja ili isključivo na samom kraju, ali najviše zabrinjava i najopasnija je tzv. totalna hematurija – krvavi urin tijekom cijelog akta mokrenja. Takav simptom svakako zahtijeva pregled urologa, makar kvaranje sponatno i prestalo, jer je kod tumora tipično da se ono javlja i spontano prestaje pa počinje za koji dan ili par sati ponovo – intermitentna hematurija.
17.8.2017
