Tenzijsku glavobolju imao je svatko od nas barem jednom u životu. To je najčešći tip glavobolje, a poznata je i pod drugim nazivima kao što su obična glavobolja…
Tenzijsku glavobolju imao je svatko od nas barem jednom u životu. To je najčešći tip glavobolje, a poznata je i pod drugim nazivima kao što su obična glavobolja, glavobolja uzrokovana mišićnom kontrakcijom ili stres-glavobolja. Kao i migrenska glavobolja, češća je u žena. S obzirom na vrijeme trajanja boli dijeli se na epizodičku glavobolju (koja u prosjeku traje od 1 do 7 dana) i kroničnu tenzijska glavobolju gdje bol traje više od 15 dana mjesečno tijekom šest mjeseci. Bolesnici s epizodičkom glavoboljom obično se liječe sami i bez konzultacije s liječnikom uzimaju analgetike dostupne u slobodnoj prodaji. U kliničkoj slici tenzijske glavobolje karakteristična je bol tupog karaktera, pritiska ili stezanja. Bol je obostrana, blagog ili umjerenog intenziteta, te se ne pogoršava fizičkom aktivnošću. Kod te vrste glavobolje bolesnik može funkcionirati za razliku u migrene kod kojeg je bolesnik značajno onesposobljen. Kod kronične tenzijske glavobolje uz prethodne simptome može biti prisutna i blaža mučnina ili preosjetljivost na svjetlo ili buku.
Premda se nekad smatralo da je za nastanak glavobolje odgovorna produljena kontrakcija vratnih mišića kao odgovor na stres, novije spoznaje to ne potkrepljuju. Danas se smatra kako tenzijska glavobolja nastaje sličnim patofiziološkim mehanizmom kao i migrena, te da se javlja zbog promjena u dinamici neurotransmitera i receptora i/ili poremećaja struktura nekih dijelova mozga (moždano deblo, hipotalamus i limbički sustav). Ne postoji niti jedna dostupna specifična pretraga kojom bi se postavila dijagnoza tenzijske glavobolje. Dijagnoza se postavlja na temelju detaljno uzete anamneze i neurološkog pregleda. Samo mali broj bolesnika bit će upućen na dodatnu dijagnostičku obradu tipa tipa kompjutorizirane tomografije mozga (krat. CT mozga) ili magnetsku rezonancu mozga radi isključenja sekundarne glavobolje.
U liječenju akutnog napadaja tenzijske glavobolje primjenjuju se analgetici kao što su paracetamol, acetilsalicilna kiselina ili nesteroidni analgetici poput ibuprofena, diklofenaka ili naproksena. Bitno je naglasiti bolesniku da je lijek potrebno uzeti na početku glavobolje i u dovoljno visokoj dozi jer je za neuspjeh terapije vrlo česta odgovorna neadekvatna doza lijeka.
Međutim, svakodnevno uzimanje više od 10 analgetika dulje od tri mjeseca dovodi do razvoja glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova. Zbog toga je kod kronične tenzijske glavobolje indicirana profilaktična terapija, što podrazumijeva svakodnevno uzimanje lijeku u cilju smanjenja intenziteta i frekvencije glavobolje. Lijekovi izbora u profilaksi su antidepresivi i to prvenstveno tzv. dualni antidepresivi koji djeluju na serotoninergički i noradrenergički sustav. Ti su lijekovi, osim što djeluju na depresiju, efikasni i u smanjivanju fizičke boli s obzirom da iste molekule u mozgu (neurotransmiteri) sudjeluju u razvoju depresije i prijenosu bolnih podražaja.
Većina bolesnika nije sklona uzimanju antidepresiva te im je stoga potrebno detaljno objasniti njihov mehanizam djelovanja i potrebu za njihovim kontinuiranim uzimanjem. Također, potrebno je upozoriti bolesnika da je neophodno uzimanje lijeka kroz nekoliko tjedana kako bi se pokazala njegova učinkovitost. Jednako tako bolesnika treba upozoriti na nuspojave antidepresiva koje su izraženije u početku liječenja. Najčešće nuspojave su pospanost, suhoća ustiju, dobivanja na tjelesnoj težini međutim s dužim uzimanjem lijekova one postaju zanemarive. Iako još uvijek ne postoji dovoljno znanstvenih dokaza, važnu ulogu u terapiji tih bolesnika ima i nefarmakološko liječenje koji uključuje promjenu stila života, vježbe relaksacije, masaže, biofeedback metodu, kao i akupunkturu.
7.5.2018
