Fantomska bol je termin poznat stoljećima u medicini, a podrazumijeva bol koju osjeća osoba u području dijela tijela ili organa koji više fizički ne postoji….
Fantomska bol je termin poznat stoljećima u medicini, a podrazumijeva bol koju osjeća osoba u području dijela tijela ili organa koji više fizički ne postoji.
Nedostatak uda najčešće je posljedica amputacije kod bolesnika sa šećernom bolesti, oštećenom cirkulacijom ili posljedicom neke traume. Također, bol se može javiti i kod bolesnika kod kojeg je iz različitih razloga odstranjen neki drugi dio tijela kao što je dojka, oko, jezik i sl. Nekad se vjerovalo se da je taj fenomen isključivo psihološke prirode, međutim, danas se zna da nastaje kao posljedica reorganizacije mozga i kralježničke moždine. Još davne 1551. francuski vojni kirurg Ambroise Pare prvo je opisao da „bolesnici kojima je učinjena amputacija dugo vremena osjećaju bol u amputiranom dijelu uda“. Sam pojam „fantomskog uda“ uveo je američki neurolog Silas Weir Mitchell 1871. g.
Smatra se da najmanje 80% ljudi osjeća fantomsku bol u određenom razdoblju po amputaciji, a čak 90-95% bolesnika neposredno po amputaciji. Intenzitet boli i duljina trajanja boli je različita i varira od pojedinca do pojedinca. S obzirom da je bol subjektivni fenomen potreban je detaljan razgovor s bolesnikom. Bolesnici opisuju različite senzacije: od osjećaja da je dio tijela koji nedostaje teži, da se pomiče, osjećaju vrućinu, pečenje i žarenja u dijelu tijela koji ne postoji ili imaju osjećaj da se ud koji je amputiran s vremenom skratio.
Karakteristike fantomske boli su sljedeće:
1. javlja se unutar prvih nekoliko dana po amputaciji,
2. nije konstantna već se javlja povremeno,
3. obično se javlja nakon amputacije udaljenih dijelova tijela kao što su stopala ili potkoljenica,
4. bol se može opisati kao pulsirajuća, žareća, gnječeća,
5. bolesnik ima osjećaj da mu je dio tijela koji nedostaje stavljen u neudoban položaj,
6. bol može biti provocirana promjenom vremena, pritiskom na preostali dio uda ili emocionalnim stresom.
Sam mehanizam nastanka fantomske boli nije u potpunosti razjašnjen, međutim, neuroradiološke metode tipa magnetske rezonance (MR) i pozitron emisijske tomografije (PET) pokazuju aktivaciju u dijelu mozga koji je odgovoran za amputirani ud u vrijeme kad bolesnik javlja bol. Današnje teorije govore da u bolesnika s amputiranim dijelovima tijela dolazi do promjene neuroanatomskih putova i reorganizacije mozga.
Bolesnici s većim rizikom za razvoj fantomske boli su oni koji su imali bol u dijelu tijela koji je amputiran i prije amputacije, oni koji imaju boli u „bataljku“ te bolesnici kod kojih postoji disfunkcija proteze.
Ne postoji dijagnostička metoda kojom se fantomska bol može verificirati nego se dijagnoza postavlja na temelju detaljno uzete anamneze i kliničkog pregleda.
Postoje različite metode liječenja fantomske boli. Lijekovi izbora u liječenju fantomske boli su triciklički antidepresivi i antiepileptici tipa karbamazepina, okskarbamazepina i pregabalina. Doze lijekova potrebno je individualno prilagoditi bolesniku.
Farmakološko liječenje može se kombinirati s drugim mogućnostima liječenja kao što su različite fizikalne metode tipa transkutane električne nervne stimulacije (TENS), biofeedback terapija, terapija ogledalom i akupunktura. U nekih bolesnika metode izbora su minimalno invazivne metode tipa lokalne aplikacije analgetika i/ili steroida te stimulacija kralježnične moždine. Ukoliko su iscrpljene sve mogućnosti liječenje dostupne su i neurokirurške metode tipa duboke moždane stimulacije.
S obzirom da fantomska bol uz novonastali gubitak dijela tijela značajno ugrožava kvalitetu života bolesnika, treba ju shvatiti ozbiljno te je neophodno individualizirati i optimalizirati liječenje svakog pojedinog bolesnika.
18.6.2018
