Mozak sadrži milijarde neurona (živčanih stanica) koji stvaraju i primaju električne impulse. Električni impulsi omogućuju neuronima da komuniciraju jedni s drugima. Tijekom epileptičkih napadaja dolazi do abnormalne i prekomjerne električne aktivnosti u mozgu što može uzrokovati promjene u svijesti, ponašanju i/ili motoričkim funkcijama. Prekomjerna aktivnost obično traje od samo nekoliko sekundi do nekoliko minuta. U bolesnika kod kojeg se epileptički napadi ponavljaju te koji ima rizik za njihovo ponavljanje – radi se o epilepsiji.
Svaki epileptički napadaj ne znači nužno da je dijagnoza epilepsija.
Kako izgledaju napadaji
Jedan od najčešćih tipova napadaja su konvulzije. Ovo vrsta napadaja se može nazvati “tonično-kloničnim”, “generaliziranim toničnim-kloničkim” ili “grand mal” napadajem. Kod ove vrste napadaja, osoba se može ukočiti i imati trzave pokrete mišića; tijekom trzanja mišića, osoba može ugristi svoj jezik, uzrokujući krvarenje ili može imati pjenu na ustima.
Druge vrste napadaja su manje dramatične. Pokreti drhtanja mogu biti izolirani na jednoj ruci ili dijelu lica. Alternativno, osoba može iznenada prestati reagirati te buljiti nekoliko sekundi, a ponekad to može biti popraćeno mljackanjem usana ili žvakanjem.
Napadaji također mogu uzrokovati “osjete” koje nisu vidljive drugima. Na primjer, jedna vrsta napadaja može uzrokovati nelagodu u želucu, strah ili neugodan miris. Takvi subjektivni osjećaji obično se nazivaju aurama. Osoba obično doživljava iste simptome sa svakom aurom napadaja. Ponekad se prije konvulzivnog napadaja može pojaviti aura napadaja.
Okidači napadaja — Manjina bolesnika ima okidače napadaja, kao što su jake emocije, intenzivna tjelovježba, glasna glazba ili treperenje svjetala. Kada su ti okidači u igri, obično neposredno prethode napadu.
Iako ih je teže povezati s napadajem, drugi čimbenici također mogu povećati vjerojatnost da će se napadaj dogoditi. Na primjer kod nekih osoba groznica, menstruacija, nedostatak sna i stres mogu povećati rizik od napadaja.
Stanje nakon napadaja — za mnoge vrste napadaja osoba nije niti svjesna da se napadaj dogodio te kada joj se kaže kakvo je ponašanje bilo tijekom napadaja, možda neće vjerovati jer se ne sjeća tog događaja.
Razdoblje nakon napadaja naziva se postiktalno stanje. Tijekom tog razdoblja osoba može biti zbunjena i umorna te se može javiti i pulsirajuća glavobolja. Ovo razdoblje obično traje nekoliko minuta, iako može trajati satima ili čak danima.
Kod nekih bolesnika, postiktalno razdoblje dolazi s određenim simptomima. Na primjer, može se osjetiti blaga do jaka slabost u šaci, ruci ili nozi. Drugi bolesnici imaju poteškoća s govorom ili doživljavaju privremeni (djelomični) gubitak vida ili druge vrste senzornog gubitka. To mogu biti važni tragovi o vrsti napadaja i dijelu mozga koji je zahvaćen tijekom napadaja.
UZROCI NAPADA
Kao što je ranije navedeno, svi napadaji nisu uzrokovani epilepsijom. Postoje tri široke kategorije uzroka napadaja:
●Epileptički napadaji – Osobe s epilepsijom imaju vrstu moždane disfunkcije koja povremeno uzrokuje epizode abnormalne električne aktivnosti. To može biti uzrokovano bilo kojom vrstom ozljede mozga, kao što je trauma, moždani udar, infekcija mozga ili tumor na mozgu. Kod nekih osoba epilepsija je nasljedno stanje. U mnogim slučajevima uzrok epileptičkih napadaja nije jasan.
●Provocirani napadaji – Sličnu vrstu abnormalne električne aktivnosti u mozgu mogu uzrokovati određeni lijekovi, odvikavanje od alkohola i druge neravnoteže, kao što je nizak šećer u krvi. Napadaji koji su uzrokovani ovakvim problemima nazivaju se “provociranim” napadajima i obično se više ne pojavljuju nakon što se problem otkloni. Za bolesnike s isprovociranim napadajima ne kaže se da imaju epilepsiju.
●Neepileptički napadaji – Neepileptički napadaji izgledaju kao napadaji, ali nisu uzrokovani abnormalnom moždanom aktivnošću. Ovi napadaji mogu biti posljedica nesvjestice, poremećaja mišića ili psihičkog stanja.
DIJAGNOSTIKA NAPADAJA
Ako je bolesnik imao napadaj prvi puta, liječniku će trebati što više informacija o napadaju – detaljan opis epizode, uključujući informacije o izgubljenoj svijesti, zurenju u prazno, trzanju ili snažnom trzaju. Što više informacija liječnik ima o napadu, imat će više mogućnosti da postavi ispravnu dijagnozu. Od velike pomoći liječniku bit će i svjedok napadaja.
Testovi i postupci — Ovisno o okolnostima napadaja, dobi i individualnoj situaciji bolesnika, liječnik može naručiti jedan ili više testova, uključujući:
●Krvne pretrage kako bi se provjerili problemi (kao što je nizak ili visoki šećer u krvi) koji su mogli uzrokovati napadaj i informacija ima li u krvi markera koji bi mogli upućivati na vrstu napadaja.
●Lumbalna punkcija (spinalna tapka) može se učiniti nakon napadaja kako bi se provjerili znakovi infekcije. To se obično radi u hitnoj pomoći, ako se čini da se bolesnik ne oporavlja normalno od napadaja, ili ako ima groznicu ili druge znakove infekcije mozga.
Tijekom ovog testa igla se ubacuje u prostor oko leđne moždine i uzima se uzorak tekućine. Uzorak se provjerava zbog prisutnosti bakterija ili drugih znakova infekcije, kao što je obilje bijelih krvnih stanica.
●Može se napraviti elektroencefalografija (EEG) kako bi se provjerila abnormalna električna aktivnost u mozgu. Tijekom ovog testa, jastučići za elektrode se stavljaju na vaše vlasište. Kliničar može pokušati izazvati abnormalnost u EEG-u tako što će EEG tehničar koristiti trepćuće svjetlo ili zamoliti osobu da hiperventilira. Oba ova manevra mogu proizvesti abnormalnosti u moždanim valovima, što bi moglo biti od pomoći u određivanju dijagnoze.
●Studije snimanja mozga, kao što su MRI ili CT skeniranje, mogu se napraviti kako bi se provjerili tumori, moždani udari ili drugi strukturni problemi u mozgu. Međutim, ovi testovi su često normalni kod bolesnika s epilepsijom.
SAŽETAK
Nakon napadaja, liječniku će biti prioritet utvrditi koja vrsta napadaja se dogodila, je li ga uzrokovao problem koji nije povezan s epilepsijom koji se može ispraviti. Liječnik će vjerojatno postaviti niz pitanja, pregledati bolesnika i naručiti ga nekoliko testova. Ako liječenje treba započeti lijekom protiv napadaja, važno je da liječnik i pacijent zajedno osmislite plan uzimanja lijekova te što će se učiniti ako se razviju nuspojave ili se napadaji nastave.
Treba zapamtiti, ako jedan lijek ne djeluje, bilo zato što se ne podnose nuspojave ili zato što su napadaji i dalje prisutni, liječnik može predložiti zamjenske lijekove ili alternativne metode uzimanja lijeka.
15.11.2021
