Benigna intrakranijalna hipertenzija je neurološko stanje karakterizirano povećanim intrakranijalnim tlakom bez prepoznatljivog uzroka kao što je tumor, hidrocefalus ili strukturna abnormalnost mozga. Nastaje kada se cerebrospinalna tekućina (CSF), tekućina koja štiti leđnu moždinu i mozak, nakuplja. Pritisak se povećava u mozgu i optičkom živcu. Unatoč tome što se naziva “benignim”, stanje može dovesti do značajnog morbiditeta, uključujući gubitak vida i kronične glavobolje.
Čimbenici rizika
Točan uzrok benigne intrakranijalna hipertenzije ostaje nepoznat, ali je identificirano nekoliko čimbenika rizika. Stanje se najčešće vidi kod žena s prekomjernom težinom u reproduktivnoj dobi, osobito onih između 20 i 45 godina. Benigna intrakranijalna hipertenzija pokazala je značajan porast incidencije i prevalencije tijekom posljednjih godina, u snažnoj korelaciji s porastom stopa pretilosti. Povijesno gledano, ovo stanje se smatralo rijetkim, s incidencijom od približno 1-2 na 100 000 pojedinaca godišnje. Međutim, novije studije ukazuju na značajan porast. Na primjer, podaci iz Walesa pokazali su povećanje incidencije s 2,3 na 100 000 u 2003. na 7,8 na 100 000 u 2017. Pretežno pogađa žene, osobito one u generativnoj dobi. U 2017. 85% slučajeva bile su žene. Najveća incidencija javlja se kod žena u dobi od 25 godina.
Ostali povezani čimbenici rizika uključuju:
– pretilost: Povećana tjelesna težina je usko povezana s benignom intrakranijalnom hipertenzijom, s većom prevalencijom kod osoba s visokim indeksom tjelesne mase (BMI).
– hormonalni čimbenici: Neke studije ukazuju na povezanost između hormonalnih fluktuacija i benigne intrakranijalna hipertenzije, uključujući korištenje oralnih kontraceptiva i sindroma policističnih jajnika.
– lijekovi: određeni lijekovi, kao što su tetraciklini (npr. minociklin, doksiciklin), kortikosteroidi i derivati vitamina A (npr. izotretinoin).
– sistemska stanja: autoimune bolesti, bolesti bubrega i endokrini poremećaji, kao što je Cushingov sindrom, mogu doprinijeti intrakranijalnoj hipertenziji.
Točan mehanizam nastanka benigna intrakranijalna hipertenzije nije u potpunosti razjašnjen. Povećana proizvodnja ili smanjena apsorpcija cerebrospinalne tekućine i opstrukcija venskog odljeva se smatraju mehanizmima nastanka. Blokada protoka cerebrospinalne tekućine ili suženje velikih vena (venski sinusi) u mozgu može uzrokovati nakupljanje tekućine ili krvi dok pokušavaju izaći iz mozga, što povećava pritisak.
Klinička prezentacija
Glavobolja je prevladavajući simptom, često se opisuje kao pulsirajuća i pogoršava se ujutro ili s promjenama položaja tijela. Glavobolje se mogu pogoršati tijekom tjelesne aktivnosti, osobito kada se stežu trbušni mišići tijekom kašlja ili naprezanja. Poremećaji vida su česti. Oni mogu uključivati prolazna zamagljenja vida, dvoslike i u teškim slučajevima progresivni gubitak vida zbog otoka vidnog živca. Neki ljudi dožive privremeni gubitak vida na jednom ili oba oka koji može potrajati nekoliko sekundi kod naprezanja ili saginjanja. To se naziva “vizualna zamračenja”.• Neki ljudi nemaju nikakvih simptoma, a stanje se otkrije na rutinskom pregledu očiju.
Također se može javiti šum u ušima sinkronizirano s otkucajima srca. Mučnina i povraćanje se rijetko javljaju.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se postavlja na temelju tipičnih simptoma glavobolje i poremećaja vida. Potrebno je učiniti slikovne pretrage (MR mozga) kako bi se isključili drugi uzroci. Potrebno je učiniti i fundoskopski pregled očiju te ispitivanje vidnog polja. Također se radi lumbalna punkcija kako bi se analizirao cerebrospinalni likvor koji je urednog nalaza. Dijagnoza se postavlja kada se isključe druga stanja koja mogu uzrokovati povećani intrakranijalni pritisak.
Liječenje
Liječenje je usmjereno ka ublažavanju simptoma i sprječavanju gubitka vida. Propisuju se lijekovi koji će pomoći u smanjenju proizvodnje tekućine. Lijekovi se moraju koristiti uz gubitak težine.
Najčešće propisivani lijek je tableta za izlučivanje vode koja se zove acetazolamid.
Važno je napomenuti da će mnogi ljudi osjetiti nuspojave kao što su trnci prstiju ruku i nogu i oko usta, te povremeni bol u trbuhu ili čudan okus u ustima.
Osim lijekova u bolesnika dolaze u obzir i kirurške metode u vidu postavljanja ventrikuloperitonealnog (VP) ili lumboperitonealnog (LP) šanta za preusmjeravanje likvora. Do postavljanja šanta periodična drenaža likvora putem lumbalne punkcije može pružiti privremeno olakšati simptome. Lumbalna punkcija može pomoći u smanjenju pritiska u mozgu i spriječiti probleme s vidom. Ponovljene lumbalne punkcije korisne su za trudnice kako bi se operacija odgodila do poroda. Postoji nekoliko dostupnih kirurških opcija, ali sve one nose rizike i moguće komplikacije. Kirurški zahvat dolazi u obzir samo kada gubitak tjelesne težine i lijekovi nisu uspjeli i ako postoje značajne promjene vida.
Potrebno je promijeniti način života. Gubitak tjelesne težine, čak i skromno smanjenje tjelesne težine (5-10% ukupne tjelesne težine) poboljšava simptome. Prehrana s niskim udjelom natrija i odgovarajuća hidracija mogu pomoći u regulaciji ravnoteže tekućine.
Redoviti pregledi vida i izbjegavanje duljeg vremena ispred ekrana mogu pomoći u očuvanju vida. Spavanje s blago podignutom glavom može smanjiti fluktuacije intrakranijskog tlaka.
Jako je bitno redovito praćenje vida. Može doći do gubitka vida, koji je ponekad i trajan.
Na primijenjenu terapiju većina bolesnika se može dobro oporaviti. Stanje ponekad nestane samo od sebe unutar 6 mjeseci. Neki bolesnici mogu imati trajne simptome, osobito oni s teškom pretilošću ili nepridržavanjem preporuka za liječenje. Najozbiljnija komplikacija je trajni gubitak vida zbog dugotrajnog oštećenja vidnog živca. Redovito oftalmološko praćenje ključno je za rano otkrivanje. Kod nekih se ljudi simptomi mogu vratiti.
Benigna intrakranijalna hipertenzija složen je poremećaj koji može znatno narušiti kvalitetu života bolesnika. Iako je točan uzrok i mehanizam nastanka još uvijek nepoznat, napredak u razumijevanju čimbenika rizika i mehanizma nastanka doveo je do poboljšanih dijagnostičkih i terapijskih strategija. Rano prepoznavanje i intervencija ključni su za sprječavanje najteže komplikacije u vidu trajnog oštećenja vida.
23.4.2025
