Restrikcijska kardiomiopatija karakterizirana je oštećenjem sistoličke funkcije klijetki uz normalan ili smanjen dijastolički volumen, te normalan ili smanjen sistolički volumen uz normalnu debljinu stijenke klijetki.
Kod bolesnika s restrikcijskom kardiomiopatijom ehokardiografskom pretragom obično nalazimo normalnu veličinu i funkciju lijeve klijetke i značajno povećanje – proširenje obje pretklijetke. Može biti prisutna mitralna i trikuspidna insuficijencija – regurgitacija, poglavito u slučaju kada se proces s miokarda proširi na mitralnu i trikuspidnu valvulu.
Uzrok primarne restrikcijske kardiomiopatije je nepoznat. U dvije glavne skupine primarne restrikcijske kardiomiopatije uvrštena je idiopatska restrikcijska kardiomiopatija i fibroza endomiokarda. Također bolesti koje uzrokuju infiltraciju miokarda mogu se prezentirati slično kao i primarna restriktivna kardiomiopatija. Te su bolesti u prvom redu amiloidoza i kronično bubrežno zatajenje. Navode se i ostale bolesti kao što su sklerodermija, sarkoidoza, hemokromatoza, karcinoid i eozinofilni endokarditis kao mogući uzroci restrikcijske kardiomiopatije.
Simptom bolesti je izražena intolerancija tjelesnog napora. Nepodnošenje tjelesnih napora uzrokovano je smanjenjen udarnog i minutnog vulmena srca. Bolesnici dosta često imaju srčanu aritmiju i to fibrilaciju atrija. Neki bolesnici imaju otežano disanje i gušenje te periferne edeme. Kod ovih bolesnika prevladava zatajivanje desnog srca.
Od simptoma bolesti valja spomenuti umor i malaksalost, a znakovi bolesti su i povećanje jetre, povećanje opsega trbuha zbog pojave tekućine u trbušnoj šupljini tzv. ascites i povećanje opsega nogu zbog otoka nogu.
Razlikovanje bolesnika s restrikcijskom kardiomiopatijom od bolesnika s konstrikcijskim perikarditisom ponekad može biti vrlo teško. Korištenjem brojnih dijagnostičkih procedura možemo prevladati ove poteškoće.
Dijagnoza restrikcijske kardiomiopatije postavlja se temeljem bolesnikovih simptoma, kliničkog pregleda i dijagnostičkim postupcima. Dijagnostičke pretrage su: elektrokardiografija (EKG), RTG snimka pluća i srca, ehokardiografija, kompjutorizirana tomografija (CT), nuklearna magnetna rezonanca (NMR), kateterizacija srca i biopsija endomiokarda.
Nakon postavljanja dijagnoze restrikcijske kardiomiopatije provodi se liječenje bolesti.
Mogućnosti liječenja su medikamentima iz skupine diuretika, blokatora kalcijskih kanala i antiaritmika. Ne postoji specifičan lijek za liječenje ove bolesti. Ovi lijekovi koje sam naveo smanjuju bolesnikove simptome i na taj način poboljšavaju kvalitetu života.
U nekih bolesnika s teškom kliničkom slikom restrikcijske kardiomiopatije jedini način liječenja je transplantacija srca.
Iz Belupove ljekarne, u liječenju restrikcijeke kardiomiopatije mogu se primijeniti lijekovi iz skupine blokatora kalcijevih kanala: AMONEX; i skupine diuretika: FURSEMID, FURSEMID FORTE i TOMID.
23.12.2015
