Pneumonija je akutna upala plućnog tkiva koju mogu uzrokovati brojni i različiti mikroorganizmi (najčešće bakterije i virusi).
Upala nastaje u plućnim mjehurićima – alveloama (alveolarna, bakterijska pneumonija) ili u intersticijskim prostorima (intersticijska, atipična, najčešće nebakterijska tj. virusna pneumonija). Upale koje nastaju u općoj populaciji nazivaju se domicilne pneumonije, a one koje se razvijaju najmanje 48 sata nakon boravka u bolnici su tzv bolničke, hospitalne ili nosokomijalne pneumonije.
Domicilna pneumonija zahvaća oko 4 milijuna odraslih osoba svake godine u SAD-u. Pneumonija je češća među pacijentima koji već imaju neku tešku bolest te kod onih sa anatomskim promjenama poput bronhijektazija. Brojni faktori utječu na vrstu patogena: alkoholizam, astma, asplenija, dob veća od 70 godina, putovanje, kontakt sa kućnim ljubimcima, zanimanje, godišnje doba, geografski položaj, pušenje itd.
Većinu slučajeva upale pluća uzrokuje manji broj čestih respiratornih patogena: Streptococcus pneumonie (50% ih zahtijeva bolničko liječenje), H. Influenze, Staphilococcus aureus, Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae, Moraxella catarrhalis, aerobne gram-negativne bakterije, adenovirusi, virus gripe, respiratorni sincicijski virus.
Najtipičniji simptomi su vrućica, kašalj (sa i bez isklašljaja), pleuralna bol, tresavica, otežano disanje. Česti prateći simptomi su umor, slabost, glavobolja, povračanje, proljev. Smrtnost je najveća kod Pseudomonas aeruginosa pneumije (veća od 50%), potom kod gram.negativnih uzročnika, S. aureusa.
Najčešće komplikacije su pleuralni izljev i plućni apces.
Općenito bi starije odrasle osobe (posebno štićenike domova i hospicija) trebalo hospitalizirati radi liječenja, kao i odrasle osoba koji imaju frekvenciju disanja veću od 28/min, sistolički tlak manji od 90 mm Hg, promjenjeno mentalno stanje, hipoksemiju, multilobularnu pneumoniju ili pleuralni izljev veći od 1 cm na Rtg snimci.
Kod bolesnika starijih od 65 godina terapija makrolidom (klarotromicin, azitromicin) plus cefalosporinom druge ili treće generacije smanjuju stopu smrtnosti, kao i fluorokinolon sam. Dodavanje aminoglikozida se povezuje sa povečanom stopom smrtnosti.
23.12.2015
