Septički šok je po život opasno stanje, koje se razvije kao krajnja posljedica smanjene opskrbljenosti krvlju i kisikom organa i tkiva.
Septički šok je po život opasno stanje, koje se razvije kao krajnja posljedica smanjene opskrbljenosti krvlju i kisikom organa i tkiva. Do ovih kaskadnih reakcija dovedu bakterijemija i viremija, odnosno prodor bakterija i virusa u krv. Uzročnici su naročito patogeni mikrobi, odnosno neprepoznata i/ili neadekvatno liječena upala u početnom stadiju uzrokovana nekim patogenima. Smrtnost od septičkog šoka vrlo je visoka i iznosi od 25% do 50%.
Septički šok, kao krajnji klinički stadij, treba razlikovati od sepse, sistemskog odgovora organizma na infekciju, hipotenzivnog sindroma i multiorganskog zatajenja, koji su ili zasebni pojmovi, ili predstadiji septičkom šoku, a ako se pravovremeno prepoznaju i adekvatno tretiraju, smrtnost je daleko manja nego u slučajevima septičkog šoka.
U ginekologiji se septički šok može razviti kao posljedica nekih invazivnih postupaka (naročito kada se izvode u neprimjerenim uvjetima), ili kao posljedica nepravovremenog odstranjenja stranog tijela (npr. tampona, intrauterinog uloška), te u slučajevima malignih bolesti.
Najčešće opisivan slučaj septičkog šoka u ginekologiji povezuje se s neodgovarajućim korištenjem tampona tijekom menstruacije. Tamponi su, kao higijenske potrepštine vrlo prikladni, ženama omogućuju nesmetano bavljenje uobičajenim fizičkim aktivnostima i slično, no, bez obzira na kvalitetu, trebaju se promijeniti u određenom vremenskom intervalu, najčešće svakih 4-6 sati, ovisno o obilnosti menstruacije. Kada se „zaboravi“ na tampon, pa isti u rodnici ostane dulje od predviđenog vremena, odnosno i više dana ili tjedana, postaje vrlo pogodan medij za razvoj upale, koja se ascendento širi u maternicu, jajovode, trbušnu šupljinu, te kao krajnji stadij može uzrokovati i septički šok. Upravo je ovakav scenarij opisivan u literaturi i poznat je pod nazivom „Toksični šok-sindrom“ (engl. Toxic shock syndrome, TTS). Srećom, rijedak je, jer se žena zbog nekih drugih okolnosti, kao što su bol, neugodan miris, iscjedak i slično ipak uputi ginekologu. Na žalost, ako se ni zbog navedenih smetnji ne javi ginekologu, smrt uslijed septičkog šoka najvjerojatniji je scenarij.
Kada je riječ o intrauterinom ulošku, IUD, spirali, kao mogućem okidaču septičkog šoka i ovdje vrijedi sljedeće: kada se IUD postavlja prema uputama, te kada se žena dalje kontrolira prema uputama, rizik za razvoj septičkog šoka je minimalan. To nadalje znači da se obavezno prije postavljanja spirale treba egzaktno isključiti genitalna upala, da se IUD ne postavlja u tijeku (liječenja) genitalne upale, da su redovite kontrole obavezne i da se svakako treba odstraniti protokom odgovarajućeg vremenskog perioda, a to je najčešće nakon 5-7 godina. Odnosno i prije, ako bi za to postojale indikacije.
Žene oboljele od ginekološkog raka, zbog narušenog imunološkog sustava, sklonije su razvoju upala, odnosno neki mikrobi u tako oslabljenom organizmu mogu uzrokovati dramatične upale, pa i septički šok. Zato je posebno važno ženu oboljelu od raka u kućnim uvjetima maksimalno zaštiti od izvora infekcije, kao što su bolesne osobe u kućanstvu (pa i one koje boluju od prehlade), prostor u kojemu boravi osobito pažljivo održavati čistim i urednim, a također je važno i omogućiti primjerenu prehranu.
Septički šok moguć je i kao krajnja situacija iza pobačaja izvedenog u neprimjerenim uvjetima – nesterilnim uvjetima i nestručno. U ovom kontekstu napomenut ćemo kako je ovakav pobačaj (nesterilni i nestručan), koji često završi i smrću žene čest u sredinama gdje postoje (rigorozne) zabrane, pa je to također dodatni argument „pro choice“ snaga, tj. da (namjerni) pobačaj bude zakonski dozvoljen i da se učini sigurnim, jer će žena koja je odlučila prekinuti neželjenu trudnoću naći načina za to. Samo je pitanje po kojoj cijeni.
5.4.2019
