Mnoštvo je čimbenika koji sudjeluju u formiranju spola i svi su međuovisni; svaki slijedeći korak u spolnom razvoju ovisi o prethodnom, a o njemu pak ovisi naredni. Pojednostavljeno, spolni razvoj čovjeka može se promatrati kao sinteza tri.
Mnoštvo je čimbenika koji sudjeluju u formiranju spola i svi su međuovisni; svaki slijedeći korak u spolnom razvoju ovisi o prethodnom, a o njemu pak ovisi naredni. Pojednostavljeno, spolni razvoj čovjeka može se promatrati kao sinteza tri procesa, koji slijede u nizu, a to su formiranje genskog, tj. kromosomskog spola, zatim gonadnog i naposlijetku fenotipskog spola.
Kromosomski spol koji se utvrđuje već u vrijeme oplodnje, određen je vrstom i brojem kromosoma – heterogamete 46,XY karakteristika su muškog spola, a homogamete 46,XX ženskog. Međutim, pokusi su pokazali kako su u diferencijaciji spola važni i autosomi.
Postojanje testisa dovodi do razvoja embrija u smislu muškog spola kroz nekoliko nivoa, a to su regresija Müllerovih kanala, diferencijacija Wolffovih kanala u epididimis, vas deferens i seminalne vezikule, formiranje prostate i maskulinizacija vanjskog spolovila. Isto tako, postojanje jajnika utječe na razvoj embrija u smislu ženskog spola, što se također odvija kroz nekoliko etapa, a to su diferencijacija Müllerovih kanala u jajovode, maternicu i gornji dio rodnice, regresija Wolfovih kanala i feminizacija vanjskog spolovila.
Najkritičnije vrijeme u razvoju spola je period između 8-og i 12-og tjedna gestacije. U tom periodu, ako je trudnica izložena utjecaju egzogenih hormona (uzimajući npr. neke hormonske lijekove ili pripravke, odnosno dodatke prehrani koji sadrže hormone ili djeluju na organe koji sudjeluju u stvaranju poglavito spolnih hormona) može doći do poremećaja spolnog razvoja embrija/fetusa (ako ih, ne znajući da je trudna nehotice uzima ili ih i znajući za trudnoću hotimice uzima, svjesna ili nesvjesna štete).
Završni stadij, fenotipsko oblikovanje spola, izravna je posljedica endokrine sekrecije već formiranih fetalnih gonada, testisa ili ovarija. U razvoju fenotipskog spola iz do tada nediferencirane genitalne osnove, stvara se muški ili ženski genital, a kao rezultat toga slijede dalje karakteristični oblik ponašanja i funkcija individuuma.
Za razliku od unutrašnjih organa koji se, kao što je naprijed objašnjeno, razvijaju od različitih osnova u svakom od spolova, vanjski genitali i uretra nastaju od zajedničke osnove – urogenitalnog tuberkula, urogenitalnog nabora i urogenitalnog izbočenja.
Podjela bolesti, tj poremećaja spolnog razvoja, od kojih neki idu uz postojanje dvosmislenog vanjskog spolovila (pa se relativno lako i brzo uoče, te i dijagnostika i liječenje započnu vrlo rano), drugi ne (pa se ili nikada ne dijagnosticiraju ili se dijagnosticiraju u višoj životnoj dobi, kada, ovisno od slučaja do slučaja, liječenja može i ne mora biti, no u svakom slučaju takvo saznanje vrlo teško djeluje na psihu), nije jednostavna i na ovom se mjestu u to nećemo upuštati, nego ćemo u narednim nastavcima razumljivo i najjednostavnije opisati neke od tih, uvjetno rečeno češćih sindroma.
23.12.2015
