Vaginalno krvarenje u žena iza generativne dobi, poglavito u (post)menopauzalnih, zahtijeva unekoliko drugačiji pristup, jer je u toj životnoj dobi i češća pojava nekih ginekoloških malignoma koji se u nekoj fazi mogu manifestirati vaginalnim krvarenjem.
Vaginalno krvarenje u žena iza generativne dobi, poglavito u (post)menopauzalnih, zahtijeva unekoliko drugačiji pristup, jer je u toj životnoj dobi i češća pojava nekih ginekoloških malignoma koji se u nekoj fazi mogu manifestirati vaginalnim krvarenjem. To su rak endometrija, vrata maternice, rodnice i stidnice. Naročito je upozoravajuće vaginalno krvarenje nakon više godina nemenstruiranja.
Dijagnostički pristup uključuje sljedeće osnovne korake:
-
ginekološki pregled na ginekološkom stolu – u spekulima i bimanualni palpacijski, uz obavezno uzimanje uzoraka za
-
citološku analizu, tzv. PAPA-test – konvencionalni (VCE-uzorci) i po potrebi modificirani (vulva).
Tako se mogu detektirati (pre)maligne stanice na vratu maternice, stijenkama rodnice, na stidnici.
- ginekološki ultrazvučni pregled (vaginalnom i/ili abdominalnom ili rektalnom sondom)
Tako se može postaviti sumnja na maligni proces u endometriju/maternici, jajnicima, jajovodima.
Ovisno o nalazima navedenih pretraga, dijagnostički će se postupak upotpuniti i drugim metodama (hematološke i biokemijske pretrage, radiološke i endoskopske).
Ukoliko se potvrdi postojanje malignog procesa, konzilijarno će se odlučiti o najučinkovitijem modelu liječenja, koje može uključivati operaciju (različitog kirurškog pristupa i opsega), kemoterapiju i radioterapiju, u različitim kombinacijama i različitog trajanja.
Ponekad vaginalno krvarenje u (post)menopauzalnih žena može biti i posljedica genitalnih upala, ozljeda genitalnih organa, hormonskog incidenta, zaostalog intrauterinog uloška (ne dešava se tako rijetko da žene zaborave da imaju spiralu) i drugo, što se onda dijagnosticira i liječi kako je u prethodnim tekstovima napisano.
Zbog ipak veće učestalosti nekih genitalnih malignoma u poznijoj životnoj dobi, redovite ginekološke kontrole trebale bi biti obvezne uvijek, cijeloga života (neovisno je li žena liječena od ginekološkog karcinoma ili ne).
Prema preporukama krovnih udruženja, tzv. PAPA-test preporuča se učiniti u postmenopauzalnih žena svake 3 godine, ukoliko su ginekološki status i prethodni PAPA-nalazi uredni. U slučajevima ikakovih odstupanja od urednog ginekološkog statusa, potrebu za ginekološkim kontrolama i opseg potrebitih pretraga odredit će izabrani ginekolog i žene bi se toga trebale pridržavati.
23.12.2015
