Rođenje djeteta s dvosmislenim vanjskim spolovilom šok je za roditelje, a isto tako predstavlja i nemali problem liječniku koji mora točno odrediti spol djeteta i, uzevši u obzir sve relevantne čimbenike…
Piše: dr.sc. Vesna Stepanić, dr.med.,specijalistica ginekologije i opstetricije
Rođenje djeteta s dvosmislenim vanjskim spolovilom šok je za roditelje, a isto tako predstavlja i nemali problem liječniku koji mora točno odrediti spol djeteta i, uzevši u obzir sve relevantne čimbenike, odlučiti se za kiruršku tehniku rekonstrukcije vanjskog spolovila.
Sama činjenica što se zadire u tako delikatno područje postavlja pred liječnike specifične zahtjeve. Problemu je, prije svega, potrebno pristupiti s više aspekata – socijalnog, psihološkog, ekonomskog, medicinskog. To znači kako se u dogovor o tome u kojem će se smislu odgajati takav pojedinac moraju uključiti liječnici raznih specijalnosti, a po potrebi i drugi djelatnici. Potrebno je, osim toga, svu dijagnostičku obradu napraviti što ranije i u što kraćem vremenu, kako bi se i sama kirurška korekcija učinila u što ranijoj životnoj dobi. To je iznimno važno, jer se na taj način mogu spriječiti nesvjesne reakcije odbacivanja djeteta od roditelja, a ujedno se omogućuje i roditeljima i djetetu privikavanje na nova tjelesna obilježja, što osigurava samosvijest i samopoštovanje djetetu.
Od vremena kada su se uspostavile temeljne odrednice interseksualizma pa do danas, liječnici su primjenjivali različite kirurške metode rekonstrukcije vanjskih genitala.
Rezultati danas prihvaćenih kirurških tehnika rekonstrukcije dvosmislenih vanjskih genitala su anatomsko-kozmetski zadovoljavajući. Ispitivanja pokazuju da bi i s funkcionalnog stajališta novoformirani vanjski genitali mogli biti prihvatljivi. Međutim, kako bi se u potpunosti mogla ocijeniti uspješnost obavljenog kirurškog zahvata u ranoj životnoj dobi, potrebno je osobu pratiti kroz djetinjstvo do odrasle životne dobi.
Neovisno o tome za kakvu se korekciju vanjskog spolovila odluči, odnosno za kakav fenotipski izričaj, takva osoba, dakle fenotipski žensko ili muško, nema fertilne sposobnosti, osim kada se radi o kongenitalnoj adrenalnoj hiperplaziji.
Sindromi koji se spominju u kontekstu poremećenog spolnog razvoja različiti su i brojni.
Oni koji ne idu uz pojavu dvosmislenog vanjskog spolovila mogu ostati i neprepoznati (obično se dijagnoza postavi tijekom istraživanja uzroka ne-nastupa menarche u djevojčica, ili zbog neadekvatnog razvoja sekundarnih spolnih osobina u oba spola u doba puberteta, ili tijekom obrade neplodnosti, ili čak nikada).
Neke od češćih sindroma opisat ćemo u narednim nastavcima.
Iako su to statistički rijetki poremećaji, vrlo su ozbiljan problem (ne samo zdravstveni), a osobama u kojih se dijagnosticira (i njihovim bližnjima) vrlo je teško o tome govoriti, što je sasvim razumljivo. Povrh svega, nerijetko se slučajevi rođenja djeteta s dvosmislenim vanjskim spolovilom senzacionalistički prikazuju u tiskovinama, za što naprosto nema opravdanja. Zato ćemo nastojati ovu problematiku prikazati što razumljivije, a također bi nam bilo drago da i od Vas, naših dragih čitateljica i čitatelja dobijemo povratne informacije o zanimljivosti teme.
23.12.2015
