Jedini siguran način da se dijagnosticira giht jest mikroskopska analiza zglobne tekućine (artrocenteza) gdje se kod ovih bolesnika mogu pronaći kristali mokraćne kiseline.
Dijagnoza bolesti
Jedini siguran način da se dijagnosticira giht jest mikroskopska analiza zglobne tekućine (artrocenteza) gdje se kod ovih bolesnika mogu pronaći kristali mokraćne kiseline. No, kod bolesnika s izrazito natečenim, crvenim, bolnim palcem, teško je dobiti uzorak zglobne tekućine, pa se dijagnoza može obavitiputem krvnih pretraga gdje mjerimo koncentraciju mokraćne kiseline u krvi. No, kod nekih ljudi je prisutna povišena razina mokraćne kiseline u krvi, ali nikada ne dožive giht. A neki ljudi imaju znakove i simptome gihta, ali nemaju povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi. Osim artrocenteze i krvnih pretraga u postavljanju dijagnoze su nam korisni i medicinska anamneza i liječnički pregled, te rendgenske snimke kostiju. Rendgenske snimke kostiju ruku i nogu su nam korisne u kasnim fazama bolesti kad se razviju urični tofi koji se na RTG snimci vide kao okrugla svijetla područja. RTG snimke nam mogu pomoći isključiti druge uzroke artritisa koji mogu davati slične simptome poput reumatoidnog ili infekcijskog artritisa.
Opće mjere i liječenje akutnog napada
Ciljevi liječenja gihta su brzo ublažavanje boli i smirivanje akutnog napada bolesti, te sprečavanje budućih napada gihta i dugoročnih komplikacije, kao što su urični tofi i oštećenje bubrega. Prvo treba zaštititi zahvaćeni zglob od mogućih ozljeda i staviti hladan oblog. Nakon toga se obično uključuju lijekovi. Razlikujemo dvije skupine lijekova koje koristimo kod ovih bolesnika: lijekovi za ublaživane akutnog napada bolesti i lijekovi za smanjenje koncentracije mokraćne kiseline u krvi.
Osim lijekova nam je važna i dijeta. Budući da je urična kiselina krajnji proizvod metabolizma purina (bjelančevine životinjskih i biljnih organizama), izbjegavanjem namirnica bogatim purinima možemo izbjeći stvaranje povećane koncentracije urične kiseline u krvi. Također je bitna i redukcija masti u prehrani, te u slučaju pretilosti tjelesnu težinu bi trebalo dovesti do idealnih vrijednosti. Alkohol može dovesti do akutnog napadaja gihta, stoga se u akutnom stadiju treba potpuno izbjegavati, a poslije se može uzimati u manjim količinama (dnevno ne više od 0,25l pive ili 1 čaše crnog vina).
Lijekovi u liječenju akutnog napadaja gihta
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR). Ovi lijekovi smanjuju upalu i bol kod ovih bolesnika. Prvo se daju veće doze lijeka sa svrhom zaustavljanja akutnog napadaja, nakon čega slijedi smanjivanje doze lijeka sa svrhom sprječavanja budućih napadaja. Od lijekova se koriste: ibuprofen (Neofen forte), naproxen kao i indometacin. Nuspojave su im: bol u želucu, krvarenje iz probavnog sustava i razvoj ulkusa (čira).
Izbjegavajte acetil-salicilnu kiselinu (aspirin) budući da može dovesti do povećanja koncentracije mokraćne kiseline u krvi i pogoršati simptome.
Kolhicin. Ukoliko niste u mogućnosti uzimati NSAR lijekove, preporuča se korištenje kolhicina, analgetika koji učinkovito smanjuje bol kod gihta – pogotovo u akutnoj fazi. Nuspojave su mu: mučnina, povraćanje i proljev. Nakon prolaska akutnog napadaja gihta, kolhicin se može koristiti u niskoj dnevnoj dozi u svrhu sprječavanja budućih napadaja bolesti.
Kortikosteroidi. Kortikosteroidni lijekovi, poput prednizona,smanjuju upalu i bol kod akutnog napadaja gihta. Mogu se primijeniti u obliku tableta ili u obliku lokalnih infiltracija u zglob. Najčešće se apliciraju u zglob prilikom uzimanja uzorka zglobne tekućine za analizu. Kortikosteroidi su uglavnom rezervirane za ljude koji ne mogu uzimati ili NSAR lijekove ili kolhicin. Nuspojave kortikosteroida mogu uključivati smanjivanje koštane mase, loše zacjeljivanje rana i slabljenje imunološke obrane organizma. Da bi se smanjio rizik od ovih ozbiljnih nuspojava, primijeniti će se najniža dozu koja kontrolira simptome bolesti i uzimati će se u najkraćem mogućem roku.
23.12.2015
