Spondiloartritis ili spondiloartropatija je naziv za grupu upalnih reumatskih bolesti koja uključuje: juvenilni idiopatski artritis (JIA), ankilozantni spondilitis (AS), psorijatični artritis (PsA), reaktivni artritis (ReA, poznat i kao Reiterov sindrom).
Što je spondiloartritis?
Spondiloartritis ili spondiloartropatija je naziv za grupu upalnih reumatskih bolesti koja uključuje: juvenilni idiopatski artritis (JIA), ankilozantni spondilitis (AS), psorijatični artritis (PsA), reaktivni artritis (ReA, poznat i kao Reiterov sindrom), artritis povezan s upalnim bolestima crijeva (EA, odnosno enteropatski artritis) i nediferencirani spondilartritis.
Osnovne značajke ove grupe bolesti su: križobolja upalnog tipa, nasljedna predispozicija, te prve patološke promjene bolesti koje se javljaju u području hvatišta tetiva i sveza (entezitisi). U većine bolesnika upalna križobolja je glavni simptom bolesti. No, kod manjeg broja bolesnika, glavni simptom je bol i oticanje ruku i nogu, a ova vrsta spondiloartritisa naziva se periferni spondiloartritis. Upalna križobolja se opisuje kao duboka, mukla i tupa bol, ne može se točno odrediti njena lokacija u donjem dijelu kralježnice i u glutealnoj regiji (mišićima stražnjice). Bol je izraženija u drugom dijelu noći, pred zoru budi bolesnika iz sna, a može se seliti iz jedne u drugu stranu tijela. Karakteristični simptom bolesti je jutarnja zakočenost, koja može trajati i nekoliko sati. Smanjuje se primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL), razgibavanjem i tjelesnom aktivnošću, dok se pogoršava mirovanjem. Spondiloartritisi imaju genetsku predispoziciju, gdje je uključeno više gena, a glavni je HLA-B27. Obično počinju u pubertetu, te su pripadnici muškog spola i članovi obitelji ovih bolesnika izloženiji većem riziku za oboljenje.
Obilježje ove grupe bolesti je i odsustvo reumatoidnog faktora (RF), protutijela koje se tipično nađe u reumatoidnom artritisu (RA). Upravo zbog negativnog nalaza reumatoidnog faktora (RF) ova grupa upalnih reumatskih bolesti naziva se i „seronegativni spondilartritisi“. Bolesnici sa spondiloartritisom mogu razviti dodatne komplikacije, kao što su: osteoporoza, koja povećava rizik od prijeloma kralježaka, upale oka, zvane uveitisi, upalu aortnog zaliska, psorijazu ili upalne bolesti crijeva.
Zbog vrlo širokog raspona simptoma ovih bolesti, od kojih neki mogu biti postupni i blagi, pa im se ne pridaje pozornost, točna dijagnoza se učestalo postavlja s većim vremenskim odmakom od pojave bolesti. Postavljanje rane dijagnoze je vrlo važno, budući da što raniji početak liječenja dovodi do usporenja napredovanja bolesti i održanja funkcije sustava za kretanje. U dijagnostičke svrhe koristimo RTG sakroilijakalnih zglobova (zglobovi između kralježnice i zdjelice), koji će pokazati upalna zbivanja u navedenim zglobovima. A koristan nam je i nalaz magnetske rezonancije (MR-a). Važna je laboratorijska obrada, gdje nailazimo na povišene vrijednosti upalnih parametara (sedimentacija – SE, C-reaktivni protein – CRP), te analiza krvi na HLA-B27 antigen.
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) pomažu većini bolesnika pri olakšanju simptoma. No, postoje i drugi lijekovi i postupci koje koristimo u terapiji ovih bolesnika. Tu se prvenstveno misli na: kortikosteroide, lijekove koji mijenjaju tijek bolesti (DMARD), biološke lijekove, te neizostavnu fizikalnu terapiju. Većina bolesnika sa spondiloartritisom vodi produktivan život s normalnim životnim vijekom, osobito u današnje vrijeme kada su dostupne nove terapijske mogućnosti. Redovita vježba i fizikalna terapija su neophodne za održavanje funkcije sustava za kretanja, ali i kardiovaskularnog zdravlja ovih bolesnika.
Nediferencirani spondilartritis
Veliki broj bolesnika s kliničkim simptomima i znacima (upalna križobolja), genetičkom podlogom (prisutan HLA B27 antigen), te laboratorijskim (povišen CRP, SE) i radiološkim nalazima (upala sakroilijaklnih zglobova) karakterističnim za spondiloartritise, nije moguće ubrojiti u neku od dobro diferenciranih bolesti iz grupe spondiloartritisa. U grupu dobro diferenciranih spondiloartritisa pripadaju: juvenilni idiopatski artritis (JIA), ankilozantni spondilitis (AS), psorijatični artritis (PsA), reaktivni artritis (ReA, poznat i kao Reiterov sindrom) i artritis povezan s upalnim bolestima crijeva (EA, odnosno enteropatski artritis). Tada iz praktičnih razloga takve bolesnike svrstavamo u skupinu nediferenciranih spondilartritisa. Takvu dijagnozu više koristimo kao radnu, dok ne dođemo do konačne dijagnoze. Radna dijagnoza nam pomaže za praćenje ovih bolesnika i za izbor metode liječenja. Kod ovih bolesnika se HLA B27 antigen pojavljuje dosta često, odnosno u čak 90% slučajeva. Većina ovih bolesnika tijekom određenog razdoblja praćenja razvije znakove i simptome karakteristične za neku od dobro diferenciranih bolesti iz skupine spondiloartritisa. Liječenje se provodi na temelju individualne procjene svakog bolesnika, a lijekovi koje koristimo isti su kao i kod ostalih upalnih reumatskih bolesti iz grupe spondiloartritisa.
23.12.2015
