Somatogeni bolni sindrom uključuje simptome kao bol i umor koji dovode do emocionalnog distresa i problema funkcioniranja (u društvu, na poslu i u drugim područjima djelovanja)…
Somatogeni bolni sindrom uključuje simptome kao bol i umor koji dovode do emocionalnog distresa i problema funkcioniranja (u društvu, na poslu i u drugim područjima djelovanja). No, kod ovog sindroma se zapravo bol ne može u potpunosti pripisati poznatim medicinskim poremećajima. Pretjerano razmišljanje o svojim simptomima, kao nešto najgore i potraga za objašnjenjima, čak i kada su isključena druga ozbiljna stanja dovode do ovog sindroma. Zdravstveni problemi tada postaju središnji fokus života i ništa drugo ne funkcionira. Psihološki faktori imaju važnu ulogu u nastanku, ozbiljnosti stanja, pogoršanju ili trajanju bola.
Razlikujemo tri vrste ovog sindroma:
- bol povezana s psihološkim faktorima
- bol povezana s psihološkim i općim zdravstvenim stanjem
- bol povezana s općim zdravstvenim stanjem
Bol ima senzornu komponentu, koja signalizira mozgu da je tkivo ozlijeđeno, i perceptivnu psihološku komponentu, koja utječe na subjektivni doživljaj boli. Stres putem imunog odgovora utječe na živčani sustav i izaziva doživljaj bola. Emocionalne tegobe, također mogu uzrokovati mišićne bolove i glavobolju putem povećanja mišićne napetosti.
Promjene ponašanja, kao što je smanjena aktivnosti ili duži odmor u krevetu mogu dovesti do fizioloških promjena u organizmu i pratećih simptoma. Dakle, možemo reći da u rizične faktore za ovaj sindrom ubrajamo: anksioznost ili depresiju, „ozbiljna“ medicinska dijagnoza, obiteljska povijest bolesti, prethodno iskustvo stresnog događaja, traume ili nasilja, trauma iz djetinjstva kao seksualno zlostavljanje, niža razina obrazovanja i socio-ekonomskog statusa, povećana osjetljivost na bol, te pojedine kulturne i etničke skupine se razlikuju u prihvatljivosti izražavanja nelagode i vrijednosti postavljene u toleranciji na bol.
Učestalost i uzroci somatogenog bolnog sindroma
Pojavnost bola u trbuhu iznosi 5% kod pedijatrijskih posjeta ordinaciji. Glavobolje se javljaju kod 20-55% sve djece, a 10% tinejdžera imaju učestale glavobolje, bolove u prsima, mučninu i umor. Na međunarodnoj razini je prisutan stalni rast psihosomatskih simptoma u djece i adolescenata.
Frekvencija se razlikuje među etničkim skupinama. Na primjer, psihosomatski simptomi su češći kod djece školske dobi u Japanu nego u Švedskoj. Navedeni simptomi su češći u djevojčica nego u dječaka, a razlika je izraženija u adolescenciji. Medicinski neobjašnjivi bolovi se javljaju češće s povećanjem starosti. Kod mlađe djece se uglavnom radi o boli u trbuhu, dok kod adolescenata i odraslih je bol prisutna na raznim lokacijama, primjerice noge, prsa, ruke i slično.
Točan uzrok somatskih simptoma poremećaja nije jasno, ali bilo koji od slijedećih faktora može igrati ulogu:
- genetski i biološki čimbenici, kao što je povećana osjetljivost na bol
- obiteljski utjecaj, koji može biti genetski ili okoliš, ili oboje
- primarno negativan stav kod pojedinaca, koji može utjecati na način na koji prepoznaju i doživljavaju bolest i tjelesne simptome
- smanjena svijest ili problemi obrade emocija, što može uzrokovati fizičke simptome i postati fokus umjesto osviještenosti/rada na emocionalnim problemima
- naučeno ponašanje – na primjer, privlačenje pažnje ili dobivanje druge koristi stečene na temelju vlastite bolesti; ili “bolno ponašanje” u odgovoru na simptome, kao što su prekomjerno izbjegavanje aktivnosti koje mogu povećati razinu bola.
11.10.2016
