Da bi odredili dijagnozu, treba otići liječniku te obaviti fizički pregled i razgovor. Važno je provesti i procjenu mentalnog stanja…
Dijagnosticiranje somatogenog bolnog sindroma
Da bi odredili dijagnozu, treba otići liječniku te obaviti fizički pregled i razgovor. Važno je provesti i procjenu mentalnog stanja putem:
- provesti psihološku procjenu putem razgovora o simptomima, stresnim situacijama, obiteljskoj povijesti, pitati o strahovima ili brigama, problemima u odnosima i slično
- ispuniti psihološki upitnik (HADS – Hospital Anxiety and Depression Scale; bolnički upitnik o tjeskobi i depresiji) ili neke druge
- ispitati konzumaciju alkoholu ili droga
Kriteriji za dijagnozu:
- jedan ili više somatskih simptoma koji su uznemirujući ili dovode do problema s funkcioniranjem svakodnevnog života
- prekomjerne i trajne misli o ozbiljnosti simptoma, visoka razina tjeskobe povezana s brigom oko simptoma, ili ukoliko bolesnik posvećuje previše vremena i energije svojim simptomima
- trajanje navedenih simptoma dulje od 6 mjeseci
U diferencijalnu dijagnozu ubrajamo: posljedice seksualnog zlostavljanja, poremećaji razvoja, generalizirani anksiozni poremećaj, ADHD i slično.
Liječenje
Cilj liječenja je poboljšanje simptoma i povećanje funkcioniranja u svakodnevnom životu. Psihoterapija, posebno kognitivna bihevioralna terapija, može biti korisna za ovaj poremećaj, a ponekad se mogu koristiti i lijekovi.
Psihoterapija
Budući da fizički simptomi mogu biti povezani sa psihološkim stresom i visokom razinom anksioznosti, psihoterapija – tzv. “razgovor terapija” – može pomoći u poboljšanju fizičkih simptoma.
Kognitivna bihevioralna terapija može pomoći na slijedeći način: ispitati i prilagoditi uvjerenja i očekivanja o zdravlju i tjelesnim simptomima bolesnika; smanjiti stres; naučiti kako se nositi s fizičkim simptomima; smanjiti zaokupljenost simptoma; poboljšati svakodnevno funkcioniranje kod kuće, na poslu, u odnosima i društvenim situacijama; depresiju.
Obiteljska terapija također može biti korisna uvidom u obiteljske odnose bolesnika i poboljšanje istih, kao i dati podršku obitelji u svakodnevnom funkcioniranju.
Lijekovi
Antidepresivni lijekovi mogu pomoći smanjiti simptome povezane s depresijom i boli koji se često javljaju kod ovog sindroma.
Ako jedan lijek ne funkcionira kod bolesnika, liječnik može preporučiti prelazak na drugi lijek ili kombinirati određene lijekove. Liječenje može potrajati nekoliko tjedana nakon početnog uzimanja lijeka/lijekova prije nego se primijeti poboljšanje.
Razumno uzimanje lijekova za bol (analgetika)
U prevenciju ubrajamo: što ranije liječenje anksioznosti ili depresije, redovita tjelovježba, tehnike opuštanja i slično.
20.12.2016
