Čim mozak primi senzaciju boli, počinje proizvoditi signale i misli vezane za bol u cilju zaštite od daljnjeg oštećenja tkiva…
Zapisi boli u mozgu
Ljudski um ima zadaću uspoređivati, vrednovati, prosuđivati, sjetiti se prošlih „opasnosti i kvarova“, te upozoriti nas na potencijalne buduće katastrofe. Čim mozak primi senzaciju boli, počinje proizvoditi signale i misli vezane za bol u cilju zaštite od daljnjeg oštećenja tkiva.
Zato bolesnik preuzima pasivnu funkciju što se tiče aktivnosti te pokušava smanjiti bol, budući da mozak potiče na razmišljanje da bi svako fizičko naprezanje moglo dovesti do pogoršanja boli.
Ukoliko bolesnik ima navedena uvjerenja teško mu je mijenjati misli. Zato je jedan od ciljeva ACT-a izvući bolesnika iz ovog kruga misli i razmišljanja. Bolesnik uči kroz određene vježbe usvojiti nove perspektive, odnosno promatrati navedene misli i odvojiti se umom od njih.
Primjerice, “imam misli i osjećaje vezane uz bola, ali ja sam nisam dio mojih misli i osjećaja, ja sam veći od toga i ne moram biti pod kontrolom svojih misli i osjećaja.”
Vrijednost bolesti
U ACT-modelu, vrijednost bolesti je stanje koje se razvija kada se bolesnik sve više vremena posvećuje smanjivanju simptoma, a ostale aktivnosti kao što su društveni kontakti, tjelesno vježbanje, intimni odnosi, roditeljstvo, stručni rad postaju manje važne ili ih se izbjegava. Navedeno ponašanje dovodi do razvoja depresije, budući da upravljanje boli postaje glavna životna zanimacija.
Nekoliko vježbi se mogu koristiti kako bi bolesnik identificirao dugogodišnje način ponašanja vezan uz bol. Jedna od metoda koja se često koristi u ACT-u je životni kompas. Svrha izrade kompasa je pomoći bolesniku da izradi vrijedne smjernice za njegov ili njezin život i pogleda kako on ili ona zapravo živi danas. Životni kompas otkriva prepreke ili razloge zbog kojih bolesnik ne može krenuti u ciljanim smjerovima. Za većinu bolesnika je teško naći motivaciju da bi napravili značajne promijene u ponašanju.
Upravljanje boli, tj. smanjenje boli ne može biti ciljani smjer sam po sebi, jer ne sadrži prirodne pozitivne misli. Ciljani smjerovi su obično povratak u aktivnosti života koje je bolesnik imao prije razvoja kronične boli. Bolesnika koji je okupirao misli isključivo smanjenjem boli treba ponovno spojiti na važne životne pravce. U sve tri, do sada opisane teorije, koristimo se vježbama u cilju stvaranja psihološke fleksibilnosti u cilju promijene ponašanja.
Čista i prljava bol
Čista bol znači da je netko ozlijeđen i sam osjećaj bola nas upozorava da nešto nije u redu. Prirodno je izbjegavati bol i daljnju ozljedu.
Prljava bol s druge strane, je nastala kao rezultat misli i pripadajućih osjećaja boli, odnosno kada je smanjena tolerancija na misli i osjećaje povezane s boli.
ACT razlikuje misli povezane u vezi sa zaštitom od ozljede i boli te misli povezane s nerealnim opasnostima i promjene navika u kroničnoj boli. Jedan od važnih ciljeva liječenja je naučiti klijenta razlikovati ova dva tipa reakcija na bol. Prvi, „čisti“ tip reakcije je nešto normalno i poželjno, dok drugi tip nije.
Razlika ACT-a i CBT-a
Tradicionalni CBT (cognitive behavioral therapy – terapija razmišljanja i ponašanja) u liječenju kronične boli ima naglasak na smanjenju bolnog/bolesnog ponašanja i povećanje zdravog ponašanja. Tradicionalne tehnike se koriste za smanjenje bolnog ponašanja i aktivacije normalnog pokreta, opuštanja mišića i korištenja ergonomije u radu. Ciljevi CBT rehabilitacije za bolesnike obuhvaćaju poboljšanje tjelesne kondicije, poboljšanje socijalnih vještina, suočavanja sa stresom, te poboljšanje ergonomskih vještina u radu. Multidisciplinarni pristup u rehabilitaciji je priznat kao jedan od najučinkovitijih pristupa za liječenje kronične boli u odnosu na većinu medicinskih pristupa boli.
U ACT-u je cilj bolesnika ponovno spojiti s vlastitim vrijednostima koje onda služe kao motivacija za promjenu ponašanja u cijenjenim smjerovima. Na ovaj način, vlastite vrijednosti daju smisao i motivaciju bolesniku za promjene koje su potrebne da se vrati na stanje prije razvoja kronične boli.
Sve u svemu, ACT model odstupa od tradicionalnog CBT-a u fokusu budući da je cilj povratak vlastitom životu, a ne liječenje boli.
14.2.2017
