Uvod
Bol u laktu česta je tegoba s kojom će se mnogi susresti tijekom života. Iako u većini slučajeva nema ozbiljan uzrok, može biti vrlo neugodna jer otežava svakodnevne aktivnosti, rad i bavljenje tjelesnom aktivnošću.
Lakat je složeni zglob koji čine nadlaktična, palčana i lakatna kost. Omogućuje savijanje i ispružanje lakta te rotaciju podlaktice i šake. Budući da većinu pokreta izvodimo kombinacijom ovih kretnji, ponekad nije lako odrediti koji pokret uzrokuje bol.
Najčešće bol u laktu nastaje zbog prekomjerne uporabe, odnosno ponavljajućih pokreta podlaktice i ručnog zgloba. Takva stanja nazivaju se sindromima prenaprezanja, a među njima je najčešći lateralni epikondilitis, poznatiji kao teniski lakat.
Ostali mogući uzroci boli u laktu uključuju medijalni epikondilitis (golferski lakat), burzitis, tendinitis, osteoartritis, reumatoidni artritis, prijelome i dislokacije lakta, osteochondritis dissecans te pritisak na živac u području lakta.
Kako nastaje teniski lakat?
Lateralni epikondilitis ili teniski lakat bolno je stanje koje nastaje kada su tetive mišića podlaktice preopterećene, najčešće zbog ponavljajućih pokreta ručnog zgloba i šake. Zbog stalnog opterećenja dolazi do sitnih oštećenja tetive na mjestu gdje se ona hvata za vanjsku (lateralnu) stranu lakta.
Iako naziv upućuje na sportsku ozljedu, teniski lakat ne javlja se samo kod tenisača. Čest je i kod osoba koje tijekom rada ili hobija izvode ponavljajuće pokrete podlakticom i šakom, poput vodoinstalatera, slikara, stolara, kuhara te osoba koje dugo rade za računalom i koriste računalni miš.
Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je najčešći između 40. i 60. godine života.
Simptomi
Glavni simptom teniskog lakta je bol s vanjske (lateralne) strane lakta na mjestu gdje se tetive mišića podlaktice hvataju za kost. Bol se može širiti niz podlakticu prema šaci te se postupno pojačavati.
Najčešće se javlja ili pojačava pri:
- rukovanju
- držanju predmeta
- podizanju i nošenju tereta
- stiskanju šake i drugim sličnim pokretima koji opterećuju podlakticu.
Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja fizikalnim pregledom. Postoje specifični testovi koji govore u prilog ovoj dijagnozi. Ako postoji sumnja na drugi uzrok tegoba, mogu se preporučiti dodatne pretrage poput RTG-snimanja, ultrazvuka ili druge dijagnostičke obrade poput MR-a (magnetske rezonancije).
18.8.2026
