Ja uopće ne znam zašto se mi toliko nadobudno budimo za te izlaske sunca kada je očigledno da s njima nemamo sreće. Probudivši se, dočekuju me samo oblaci, mirno more i lokalac koji čisti plažu od nasukanih algi. Niti s od sunca! Dobro, ima i u ovome nešto, prvenstveno neki mir, ali daj nam Afriko više i taj izlazak sunca! Ništa, vraćam se na spavanje. Još malo sna neće mi škoditi, ipak nas čeka naporan dan.
Konačno i po drugi put budim se oko devet ujutro. Sada je priča, kao i pogled, sasvim drugačija. Sunce piči, otok je „budan“, palme plešu na vjetru, a tirkiz na obali taman je za pasti oči. Koliko je život lijep kada samo trebaš navući kupaće i napraviti tri koraka do terase gdje te čeka doručak s pogledom na indijski ocean.
Iako smo ovdje svega jedan dan, sasvim nam je normalno da u ta tri koraka, na putu do plaže, pogledamo meni i tablu s popisom. Danas opet ima svega, od samose i kriketa za predjelo, do riblje plate s jastogom, pečene piletine, tataki tune i kozica s krumpirima za glavno jelo! Ovdje je riblja hrana stvarno jeftina, a naglasak bih stavio na jastoge. Ovdje postoji razlika između jastoga koji obitava na pijesku i onoga koji obitava na kamenu (rock lobster). Iskreno, očekivao sam puno više od riblje hrane i mislim da sam realan kada kažem da se njihova morska hrana ne može niti približno mjeriti s našom.
Nakon što svi izražavamo svoje želje, predajem popis Saviu i točno u 10:00 po dolazi Thomas, trpamo se u auto te krećemo prema Stone Townu. Danas nam je na rasporedu obilazak Stone Towna i odlazak na Prison Island, otok poznat po staništu golemih kornjača. Osim toga, Prison Island koristio se kao karantena za ljude koji su bolovali od žute groznice i mjesto od kuda su robove slali diljem svijeta.
U Zanzibar city, najveći i glavni grad otoka, ulazimo nakon sat i dvadeset minuta vožnje no, ne zaustavljamo se. To tek radimo ulaskom u Stone Town, najstariji dio grada. To je ono što prije dolaska ovdje nisam znao i što me bunilo, jer mislio sam da je Stone Town grad za sebe. Ovdje sad već vlada lagani kaos, ali najgore od svega su užasna sparina, vlaga i vrućina. Doslovno se moram truditi disati…
Tek se zaustavivši na parkingu uz tržnicu, opkoljuju nas lokalci. Jumbo ovo ono, my friend, guide, welcome, Prison Island, turtles, boat, Stone Town – samo su neke riječi koje konstantno dopiru do naših ušiju. Nekako ih uspijevamo uvjeriti da se odmaknu od auta kako bi izvadili kolica, ali jedan, uporan kao mazga, odlučuje ne napraviti niti korak. Govori nam da se zove Khamis i nudi izlet na Prison Island! Ne reagira na naše negativne odgovore pa mu Thomas obećava uzeti ga kao vodiča kasnije. Odstupa, a mi brže-bolje odlazimo dalje!
Ulaskom na tržnicu dočekuje nas ogromna gužva ljudi, guranje i stiskavac. Pravi kaos! Djeluje kao da se nešto dijeli! Iako su me na to upozoravali prije puta, ništa te ne može pripremiti na užasan smrad ulaskom na riblji odjel. Nino odustaje odmah, a mi ostali nekako izdržavamo. Dio s mesom djelomično preskačemo i odlazimo do voća, povrća i začina. Ovdje stvarno ima svega i svačega i čovjek bi ovo voće mogao jesti i degustirati do sutra. Probijamo se po jako uskim prolazima, svako malo me netko zakači i trkne, a niti malo ne pomaže nesnosna vrućina i sparina. Još gorim cijelo iskustvo čine cure koje doslovno radi začina staju na svakom štandu! Osim toga, jučer mi je još i nos toliko izgorio da me i to peče…
Čekajući tako na jednom od štandova prilazi mi ćelavi tip sa štakom i započinje razgovor;
Tip: Where are you from?
Ja: Croatia.
Tip: Oh, koliko je sati?
(Molim? Smijem se nazad!)
Ja: You speak Croatian?
Tip: A little bit! I was working on a ship in Europe and I was living in Ljubljana and Napoli.
Ja: What’s your name? What happened to you?
Tip: Ali Baba! I got hit by car…
Nastavljamo priču i govori mi kako sada prodaje cd-e s nekakvom kompilacijom Afričke glazbe. Pitam ga koliko je cd, na što odgovara da je cijena dva dolara. Dajem mu pet i uzimam cd. Pozdravljam ga sa smiješkom i poželjujem mu sve najbolje i brz oporavak!
Konačno dočekavši izlaz iz marketa, ulazimo u onaj pravi Stone Town. Ovaj dio Zanzibar city-a smatra se povijesnom jezgrom grada i jednim od najvažnijih kulturnih središta istočne Afrike.
Stone Town je stoljećima bio važno trgovačko središte na obali Indijskog oceana. Njegov razvoj počinje još u srednjem vijeku, kada su arapski, perzijski i afrički trgovci koristili ovo područje za razmjenu robe poput začina, slonovače i, nažalost, robova. U 19. stoljeću grad je postso središte Zanzibar Slave Tradea, pod vlašću Omanskog sultana, da bi kasnije pao pod Britansku vlast što ostavlja dodatne kulturne i administrativne utjecaje. Ta mješavina afričkih, arapskih, indijskih i europskih utjecaja oblikovala je identitet grada kakav gledamo danas.
Najbolje to doživljavamo gubeći se uskim i labirintskim ulicama, planiranim tako da pružaju hlad i zaštitu od tropske vrućine. To pokušavam koristiti, jer svaki mogući izlazak na sunce osjećam prvenstveno na svojem nosu! Kuće su uglavnom kamene, izgrađene od koraljnog kamena, po čemu je ovaj dio grada i dobio ime. Specifične su po svojim bogato rezbarenim drvenim vratima, njihovom prepoznatljivom elementu, najčešće s arapskim i indijskim motivima koji simboliziraju status vlasnika. Kuće su osim toga specifične i po svojim balkonima i verandama, s indijskim utjecajem i često s ukrasnim željeznim ogradama. Uz sve to, tu si i arapski lukovi, perzijski detalji, indijski ornamenti i europski elementi, poput kolonijalnih pročelja.
Možda i najpoznatije atrakcije grada su građevine poput House of Wonders (nekadašnja sultanova palača) i Old Fort, koje svjedoče o političkoj i vojnoj povijesti grada, kao i kuća u kojoj se rodio Freddy Mercury, nekadašnji pjevač Queen-a. Upravo zbog svoje bogate prošlosti i jedinstvene arhitekture Stone town je pod zaštitom UNESCO-a.
23.4.2026
