Prepoznavanje ADHD-a u odrasloj dobi od iznimne je važnosti zbog značajnih funkcionalnih oštećenja povezanih s ovim stanjem. Istraživanja pokazuju visoku prevalenciju dodatnih komorbidnih psihičkih poremećaja, poput poremećaja raspoloženja i zlouporabe droga. Osobe s ADHD-om češće doživljavaju nesreće s ozljedama, imaju akademske i radne deficite, a zabilježena je i povećana stopa rane smrtnosti.
Pacijenti se često susreću s problemima u:
- međuljudskim odnosima
- akademskim postignućima
- profesionalnim uspjesima
Dijagnostički instrumenti
Kako bi se pomoglo u postavljanju dijagnoze ADHD-a kod odraslih, razvijeni su različiti instrumenti strukturiranog dijagnostičkog intervjua. Oni se temelje na kriterijima DSM-5 i pomažu u utvrđivanju postojanja ključnih dijagnostičkih obilježja, uključujući:
- Početak poremećaja prije 12. godine života
- Najmanje pet od devet značajnih simptoma nepažnje ili hiperaktivnosti
- Značajna oštećenja u najmanje dva okruženja
- Simptome koji se najbolje mogu objasniti ADHD-om, a ne nekim drugim poremećajem
Najčešće korišteni dijagnostički alati uključuju:
- DIVA-5 (Dijagnostički intervju za ADHD kod odraslih)
- CAADID (Connerov dijagnostički intervju za odrasle ADHD za DSM-IV)
- ACDS v1.2 (Klinička dijagnostička skala za ADHD kod odraslih)
Osim same dijagnoze, ovi alati omogućuju i utvrđivanje longitudinalne povijesti simptoma, pružaju temeljit pregled kliničke slike i pomažu u procjeni funkcionalnih utjecaja poremećaja.
Ključna pitanja u postavljanju dijagnoze
Prilikom razmatranja dijagnoze ADHD-a potrebno je uzeti u obzir nekoliko važnih pitanja:
- Postoje li jasni dokazi nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti?
- Može li se funkcionalno oštećenje vidjeti u školi, na poslu, u društvenom okruženju i svakodnevnom funkcioniranju?
- Jesu li simptomi prisutni od djetinjstva? Ako nisu uočeni, jesu li ipak postojali, ali ostali nezapaženi?
- Mogu li se simptomi pripisati vanjskim čimbenicima poput nedostatka predanosti ili okolnostima okoline?
- Mogu li se simptomi bolje objasniti nekom drugom medicinskom ili psihijatrijskom dijagnozom?
- Postoje li dodatni psihijatrijski komorbiditeti koje treba razmotriti?
U dijagnostičkom procesu često je korisno uključiti i roditelje ili braću i sestre pacijenta, kako bi se procijenila ranija područja funkcioniranja i moguća prisutna oštećenja.
29.8.2025
