
Sukraloza je sintetsko sladilo koje se može naći u mnogim prehrambenim proizvodima diljem svijeta. Njegova slatkoća je otprilike 385 do 650 puta veća od saharoze. Otkrivena je 1976. godine. Ovo sladilo bez nutritivne vrijednosti se proizvodi od saharoze postupkom u kojem se tri hidroksilne skupine na molekuli saharoze zamjenjuju s tri atoma klorida.
Kako obična voda, piće zaslađeno šećerom i piće zaslađeno umjetnim sladilom djeluju na mozak
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Metabolism bavilo se ispitivanjem utjecaja sukraloze na mozak, točnije na aktivnost hipotalamusa, jer se ranije utvrdilo da slatki okus sam po sebi može modulirati aktivnost mozga. Istraživači su proveli randomizirano ispitivanje na demografski raznolikoj skupini od 75 mladih odraslih osoba u dobi od 18 do 35 godina. Prosječna dob bila je 23 godine, a 57 % su bile žene. Cilj je bio ispitati akutne učinke sukraloze, saharoze (šećera) i vode na protok krvi u hipotalamusu, razine glukoze u krvi i osjećaj gladi. Sudionici su bili podijeljeni u tri skupine prema tjelesnoj masi tako da su prvu skupinu činili pretili ispitanici, drugi skupinu ispitanici s prekomjernom tjelesnom masom i u trećoj skupini su bili ispitanici s normalnom tjelesnom masom. Svi su imali sličnu učestalost konzumacije zaslađivača bez kalorija. Tijekom tri odvojena posjeta, prikupljene su početne snimke mozga i uzeti su uzorci krvi, a sudionici su ocijenili razinu gladi. Nakon toga su konzumirali 300 ml vode, napitak zaslađen šećerom ili napitak sa sukralozom. Tijekom sljedeća dva sata prikupljeni su dodatni uzorci krvi, snimke mozga i procjene gladi.
Rezultati su pokazali sljedeće:
- saharoza, za razliku od sukraloze, imala je učinak smanjenja gladi i povećala je razine glukoze u krvi, što je bilo povezano sa smanjenim protokom krvi u medijalnom hipotalamusu
- akutna konzumacija sukraloze, u usporedbi sa saharozom, stimulirala je protok krvi u hipotalamusu i povećala osjećaj gladi
Povećava li sladilo žudnju i pogoršava prehrambeno ponašanje?
U kratkoročnim ispitivanjima, sukraloza je također dovela do povećane signalizacije između hipotalamusa i dijelova mozga uključenih u motivaciju i donošenje odluka, što sugerira da bi sukraloza mogla utjecati na žudnju za hranom ili prehrambeno ponašanje.
Za analizu funkcionalne povezanosti – načina na koji regije mozga međusobno komuniciraju – istraživači su koristili funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI). Otkrili su da je sukraloza, u usporedbi sa saharozom ili vodom, povećala funkcionalne veze između hipotalamusa i regija mozga povezanih s motivacijom, uključujući prednji korteks, koji ima ulogu u donošenju odluka. Znanstvenici pretpostavljaju da bi sukraloza mogla utjecati na žudnju za hranom i prehrambene navike.
Rezultati su također sugerirali da je inzulinska rezistencija, neovisno o indeksu tjelesne mase (BMI), povezana s pojačanim odgovorom hipotalamusa na sukralozu u odnosu na saharozu i vodu. Daljnja analiza otkrila je i razlike među spolovima – žene su pokazale izraženije promjene u aktivnosti mozga nego muškarci.
Sladila bez kalorija, poput sukraloze, stvaraju nesklad u tijelu jer tijelo očekuje kalorije, a one izostanu. Ovaj „nesklad“ mogao bi dovesti do drugačijih obrazaca aktivacije hipotalamusa u usporedbi sukraloze i kalorijskih sladila poput meda i šećera, što bi dugoročno moglo utjecati na regulaciju apetita i metabolički odgovor odnosno dovesti do pojačanog apetita i debljanja.
Potreban oprez
Ovi rezultati potvrđuju da intenzivna sladila poput sukraloze nisu inertna. Umjetna sladila proizvode učinke u mozgu koji se razlikuju od onih koje uzrokuju šećeri ili voda, a te razlike mogu dugoročno doprinijeti metaboličkoj disregulaciji.
Rezultati također upućuju na to da određene skupine ljudi mogu biti osjetljivije na učinke ovih sladila – primjerice žene s pretilošću. Općenito, rezultati naglašavaju da muški i ženski mozak različito reagiraju na podražaje povezane s hranom. Ovi rezultati su u skladu s ranijim istraživanjima koja pokazuju da sladila bez kalorija uzrokuju promjene u moždanoj aktivnosti koje se razlikuju od onih koje izazivaju šećeri. Stoga ljudi trebaju biti svjesni i oprezni u vezi količine sladila koje konzumiraju, jednako kao i kad je riječ o unosu šećera.
Literatura:
- Chakravartti SP, Jann K, Veit R, et al. Non-caloric sweetener effects on brain appetite regulation in individuals across varying body weights. Nat Metab. 2025;7(3):574-585.
31.7.2025