Postupalne pigmentacije na koži vrlo su česta pojava i kao takve česti razlog odlaska dermatologu. U svom nastajanju uvijek im prethodi nešto što je potaknulo upalu u koži, a posljedica je promjena boje kože.
Iako mogu nastati u svim životnim razdobljima učestalije nastaju u adolescenciji, kasnije tijekom života i češće u žena. Koža može upalno reagirati na mnogobrojne situacije, pa su dermatitisi i upala kože česta pojava nakon kojih ostaju hiperpigmentacije. Prethoditi može reakcija na lijekove, pretjerano sunčanje i nastajanje opeklina od sunca, akne u pubertetu ili u odrasloj dobi, ozljede kože tipa erozija i laceracija, opekline nastale uslijed topline, nakon kirurških zahvata i dr. Koža može biti hiperpigmentirana i nakon određenih estetskih procedura kao što su pilinzi kože ili određeni laserski postupci. Promijenjena cirkulacija u nogama vezana u kroničnu vensku ili arterijsku insuficijenciju može potaknuti mijenjanje kože na potkoljenicama u tamnije smeđu uz nastajanje ulkusa na nogama koji u svom cijeljenju mogu također ostaviti hiperpigmentiranu kožu.
Hoće li na koži neka promjena ostaviti trag ili ne bitan je i fototip kože, to jest, je li koža svijetla ili je tamnija. Iako je uobičajeno mišljenje da je tamniji tip kože otporniji na nastajanje pigmentacija u praksi i nije tako. Pigmentne promjene se u svjetlije kože više vide i jače su uočljive, pa kako je svijetla koža izrazito osjetljiva na ultraljubičaste zrake time i najmanje upalne promjene na koži ako su na otkrivenim dijelovima tijela mogu ostaviti hiperpigmentaciju. Tamniji fototip kože je otporniji na djelovanje ultraljubičastih zraka no to nije garancija da neće zacijeliti koža nakon ozljeda ili dermatitisa s hiperpigmentacijom. Iako su manje uočljive ponekad je vrlo teško liječiti hiperpigmentacije baš nastale kod tamnije puti.
Uvijek se u podlozi pigmentacije nalazi povećan broj melanocita ili jača njihova aktivnost, pa se samim liječenjem nastoji na njih ciljano djelovati. Hiperpigmentacije koje nisu ovisne o fototipu kože su one koje nastaju uslijed ponavljanog grebanja kože koje može biti uvjetovano alergijama na koži i atopijskim dermatitisom. Grebanje kože može biti i oblik ozljeđivanja kože ili neurotska reakcija na stres, ali i znak oštećenja kralješnice (tzv. Nothalgia parestetica) pa se pacijenti uporno svrbe po koži leđa koja uslijed toga postaje hiperpigmentirana. Ova će plošna pigmentacija biti vidljiva i bez djelovanja sunčevih zraka. U samom liječenju hiperpigmentacija vrlo je bitno tijekom pregleda utvrditi koji je fototip pacijenta, koliko dugo ima hiperpigmentaciju na koži i što je prethodilo njezinom nastanku i pojavi. Višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu, ili u dubljem sloju, dermisu, gdje je inače vrlo nedostupan djelovanju sredstava za izbjeljivanje kože. Hiperpigmentacije koje su na vidljivim dijelovima tijela i koje su izložene svjetlosti i sunčevim zrakama zahtijevaju fotozaštitu u obliku krema s visokim zaštitnim faktorom tijekom cijele godine.
U liječenju hiperpigmentacija u lokalnoj primjeni vrlo često se koriste preparati koji sadrže niacinamid, vitamin C, retinol, voćne kiseline mliječnu kiselinu i dr. Hidrokinon koji je snažno sredstvo za izbjeljivanje kože zabranjen je u Europi zbog potencijalne toksičnosti, a umjesto njega primjenjuje se arbutin koji je njegova zamjena iz prirode. Radi osjetljivosti na retinol sve više primjenjuje njegova zamjena iz prirode kao što je bakuhiol koji se može nanositi tijekom cijele godine, a mogu ga koristit i trudnice i dojilje. U liječenju hiperpigmentacija primjenjuju se i kemijski medicinski pilinzi i laserski postupci koje provode liječnici.
13.2.2025
