Uvijek me pitaju bolesnici, nakon digitorektalnog ili/i ultrazvučnog pregleda, kad im kažem da imaju uvećanu prostatu: “Doktore, a što sad s tim? Je li to opasno, da li je potrebno operirati, postoje li kakvi lijekovi koje trebam uzimati, što će biti nakon operacije, je li ona baš neophodna, kakav je rizik impotencije ili inkontinencije, hoću li ja onda bolje mokriti …?“ Svakako uvećana prostata nije sama po sebi razlog za kirurško liječenje. Postoje ljudi s velikim prostatama i bez znatnijih tegoba, ali i ljudi s malim prostatama i znatno izraženim tegobama mokrenja. Nije, dakle, sve u prostati! S druge strane, rak prostate može nastati i u maloj kao i uvećanoj prostati.
Sva ta pitanja dolaze iz neizvjesnosti ishoda liječenja, a to se osobito odnosi na kirurško liječenje. Donijeti odluku o tome kada operirati prostatu nije sasvim lako. Zapravo uvijek odluku donosi sam bolesnik dok urolog daje savjet o kirurškom liječenju. Odluka bolesnika je zapravo pristanak na savjet urologa, a savjet dajemo imajući na umu dosadašnji tok bolesti i rezultate liječenja, već nastale komplikacije ili njihovo odsustvo, vrstu tegoba, njihovu progresiju, dob i opće zdravstveno stanje bolesnika.
Posljednjih 20-tak godina sve manje se pribjegava kirurškom liječenju benigno uvećane prostate što je posljedica gotovo masovne upotrebe lijekova za BPH (benigna prostatična hiperplazija) i poboljšanje mokrenja. I dok je to u neku ruku za blagodat ova praksa ima i svoje nedostatke. Lijekovi nedvojbeno imaju svoj povoljni učinak na olakšanje mokrenja te usporavanje ili čak zaustavljanje rasta prostate i zahvaljujući tome nužnost operacije postala je znatno rjeđa. Međutim, lijekovi imaju i svoja ograničenja. Tako npr. nikakvim lijekom nećemo uspjeti od velike prostate učiniti malu niti promijeniti njezin oblik. Nadalje, ne možemo lijekom vratiti niti liječiti već nastale posljedice i komplikacije uvećane prostate koja predstavlja zapreku normalnom mokrenju i kao takva oštećuje mokraćni sustav.
Komplikacije uvećane prostate apsolutna su indikacija za operacijsko liječenje! To su: ponavljanje nemogućnosti mokrenja (tzv. ponovljena retencija urina), ponavljanje krvarenja iz prostate, kamen i/ili divertikl mjehura kao posljedica uvećane prostate, proširenje izvodnih kanala (lat.,ureter) bubrega te recidivne uroinfekcije također kao posljedica uvećane i opstruktivne prostate i konačno dugotrajna kronična retencija mokraće – situacija u kojoj je mjehur stalno pun i ne može se isprazniti, a da bolesnik više i ne osjeća potrebu za mokrenjem. Nastanak navedenih komplikacija moramo shvatiti kao znak da smo idealno vrijeme za kirurško liječenje već propustili pa će i postoperacijski oporavak biti teži, a ponovo uspostavljanje normalnog mokrenja dugotrajnije.
Ovim tekstom nastojim približiti muškarcima koliko je potrebno odlučivati o operaciji u vrijeme dok imaju izbora pa, zajedno sa svojim urologom, racionalno donositi odluke, a ne pod svaku cijenu izbjegavati kirurško liječenje i na kraju iz nužde nositi trajni kateter – najlošije rješenje od svih! Isto tako, jednako je krivo u operaciji prostate nekritično vidjeti jedino pouzdano rješenje svih poteškoća s mokrenjem. Usput, takav stav može biti i opasan.
3.2.2025
