Varikokela je dobro poznato stanje i često viđen poremećaj venske drenaže, gotovo redovito, lijevog testisa. Radi se o proširenju venskog spleta (lat. – plexus pampiniformis) neposredno iznad lijevog testisa, a to proširenje može varirati svojim ekstenzitetom od subkliničke, samo ultrazvučno vidljive varikokele, do jasno vidljivog proširenja rečenog venskog spleta koje palpacijom podsjeća, i redovito se tako opisuje, na „vreću crva“. Tada se radi o tzv. kliničkoj varikokeli III stupnja. Stanje se obično manifestira i može dijagnosticirati u kasnom pubertetu odnosno adolescenciji. Iako ono samo po sebi ne predstavlja bolest, osim što može uzrokovati osjećaj pritiska, nelagode pa katkad i peckanja ili blage boli, postojanje varikokele može dovesti do smanjene plodnosti što se manifestira promjenama na samom testisu kao i/ili u nalazu spermiograma. Varikokela je najčešći uzrok neplodnosti muškarca kojeg je moguće kirurški liječiti pa je utoliko interesantna urološkom odnosno androloškom aspektu.
Varikokela se javlja u 10-15% muškaraca u općoj populaciji, ali prisutna je u više od 40% muškaraca koji se liječe, zajedno sa svojim partnericama, zbog neplodnosti. Neplodnošću se, prema klasičnoj definiciji, smatra stanje gdje je brak (ili izvanbračna zajednica) redovito konzumiran bez sredstava kontracepcije, a u dvije godine nije došlo do spontanog začeća. Varikokela se, kako je već rečeno, javlja na lijevom testisu u preko 90% slučajeva, a razlog su anatomski odnosi odnosno anatomske razlike u građi i odnosima s drugim strukturama između lijeve i desne spermatične vene.
Pojava varikokele na desnoj strani, odnosno desnom testisu, iziskuje dodatnu dijagnostičku obradu zbog isključenja drugih bolesti koje mogu do te pojave dovesti. Tipična, ljevostrana varikokela, što god joj bio uzrok (moguće je postojanje i više uzroka infertiliteta u isto vrijeme), dovodi do povišenja temperature u tom testisu, a to povišenje temperature posljedično do usporenja rasta testisa i oštećenja spermatogeneze. Do oštećenja spermatogeneze može dovesti i refluks venske krvi iz lijeve renalne vene (koja drenira lijevi bubreg) u spermatičnu venu i posljedično dovesti do njezinog proširenja i oštećenja venske drenaže lijevog testisa te zaostajanja metabolita nadbubrežne žlijezde i samog bubrega (noradrenalin, prostaglandini E i F) u venskoj krvi. Sve to rezultira oštećenjem rada testisa odnosno stvaranja spermija (spermatogeneza).
Najčešće se u spermiogramu bolesnika s varikokelom viđa smanjenje koncentracije spermija (ispod 20 mil/ml sjemena), njihova slabija pokretljivost kao i veća učestalost drugih morfoloških anomalija spermija. Nalaz koji se viđa u spermiogramu bolesnika s varikokelom je tzv. oligoastenozoospermija iako postoje i druge mogućnosti oštećenja kvalitete sjemena. Istodobono, varikokela je donekle enigmatična bolest jer njezino prisustvo samo po sebi ne dovodi nužno do oštećenja kvalitete spermija i infertiliteta muškarca. Stoga se ranije varikokela operirala prema gore navedenoj klasičnoj definiciji dok se danas tendira kirurškoj terapiji u ranijoj dobi osobito ako je prisutna klinički vidljiva varikokela II ili III stupnja uz usporen razvoj lijevog testisa koji je obično manji i mekše konzistencije.
Kirurška korekcija varikokele, bilo otvorena ili laparoskopska, dovodi do znatnog poboljšanja nalaza spermiograma i daljnjeg razvoja testisa u 50-70% operiranih. Ipak, stopa spontanog začeća nakon operacije je osjetno manja i ne prelazi 40-50% neplodnih parova. To samo po sebi govori o multifaktorijelnosti pojave samog infertiliteta.
8.7.2024
