Petu bolest ili infektivni eritem kod djece lako prepoznajemo po tipičnom osipu. U dječjoj dobi bolest obično prolazi bez komplikacija, ali može biti opasna za osobe čiji je imunološki sustav oslabljen bolešću ili lijekovima, te za osobe koje boluju od kroničnih hemolitičkih anemija. Kod odraslih ovaj virus može uzrokovati dugotrajne bolove u zglobovima.
Zašto ‘peta bolest’?
Ova uobičajena virusna bolest dječje dobi dobila je ime prema redoslijedu opisivanja dječjih zaraznih bolesti u medicinskoj literaturi početkom dvadesetog stoljeća. Redom su to bile: ospice, šarlah, rubeola, Dukesova bolest (danas opsolentni pojam koji se više ne koristi), infektivni eritem i trodnevna vrućica.
Koji je uzročnik pete bolesti?
Uzročnik ove bolesti je humani parvovirus B19. Najčešće obolijevaju djeca predškolske i rane školske dobi (od 5-10 godina). Najveći broj slučajeva registrira se u kasnu zimu i rano proljeće.
Kako prepoznati ovu bolest?
Inkubacija (period od kontakta s virusom do razvoja simptoma) je obično 4-14 dana, ali može biti i dulja. Kod djece je bolest najčešće blagog tijeka, karakterizirana prvenstveno tipičnim osipom. Opći simptomi su blago izraženi ili ih nema. Ponekad se roditelji prisjete da je par dana prije pojave osipa dijete imalo malo povišenu temperaturu, umor ili simptome prehlade. Neka djeca javljaju glavobolju, grlobolju, bolove u trbuhu ili bolove u zglobovima. Osip je u ovoj bolesti tipičan i lako prepoznatljiv, a obično ne svrbi. Najprije se javlja žarko crvenilo obraza, obrazi izgledaju kao ispljuskani. Ponekad se mogu javiti varijante u kojima je zahvaćena samo jedna strana lica, crvenilo može biti blago, ili može prelaziti i preko nosa i pojaviti se na bradi. U idućih dan-dva osip se može proširiti na trup, nadlaktice i natkoljenice. Osip na tijelu je ružičast, ima izgled mrlji koje se međusobno stapaju i mjestimice blijede u središtu, ponekad su blago uzdignute. U literaturi se ovaj osip opisuje kao ‘čipkasti osip’ ili ‘osip poput geografske karte’. Šake i stopala nisu zahvaćeni. Osip prolazi nakon nekoliko dana, ali ponekad može trajati i do 3 tjedna ili se povuči pa se ponovo javiti pri izlaganju suncu, trljanju kože ili u fizičkom naporu i stresu.
Mogu li odrasli oboljeti od pete bolesti?
Jednom preboljela infekcija ovim virusom ostavlja trajni imunitet, a prema serološkim istraživanjima oko 50-60% odraslih je preboljelo petu bolest. Oni koji se po prvi put susreću s ovim virusom u odrasloj dobi vjerojatno neće razviti osip niti opće simptome, ali mogu imati bolove u zglobovima, ponekad uz otok zglobova. Najčešće su zahvaćeni zglobovi šaka i stopala, te koljena. Tegobe mogu trajati i više tjedana.
Postoji li opasnost komplikacija?
Kod većine inače zdrave djece i odraslih bolest prolazi spontano ili uz simptomatsko liječenje tegoba. Rizik komplikacija postoji kod osoba čiji je imunološki sustav oslabljen bolešću ili lijekovima (npr. osobe koje boluju od HIVa, malignih bolesti ili osobe koje uzimaju imunosupresivne lijekove nakon transplantacije organa). Obzirom da virus ima sklonost za stanice u koštanoj srži koje su preteče eritrocita (crvenih krvnih stanica koje prenose kisik), teži klinički oblici mogu se razviti kod osoba koje inače imaju kronične hemolitičke anemije (npr. anemija srpastih stanica, talasemija ili sferocitoza).
Parvovirus B19 u trudnoći
Većina žena koje steknu infekciju ovim virusom tijekom trudnoće neće imati nikakve simptome niti posljedice po razvoj ploda. Ipak, obzirom da se virus prenosi krvlju, kod trećine primoinfekcija u trudnoći doći će do prenošenja virusa na plod. U tom slučaju postoji rizik od 3-6% za pobačaj ako se infekcija dogodi u prvih 16 tjedana, te rizik od 1% za razvoj fetalnog hidropsa (generalizirano nakupljanje tekućine uzrokovano srčanim zatajenjem uslijed teške anemije fetusa).
Kako se bolest prenosi?
Virus se širi kapljicama respiratornog sekreta oboljele osobe, direktno ili preko kontaminiranih predmeta. Obzirom da su bolesnici najzarazniji prije pojave osipa, teško je spriječiti širenje među djecom koja su u bliskom kontaktu, pa se bolest često javlja u obliku manjih epidemija u dječjim kolektivima. U trenutku pojave osipa dijete najvjerojatnije više nije zarazno, pa nema potrebe za izolacijom. Osobe oslabljenog imuniteta osim produljenog trajanja kliničke slike mogu izlučivati virus i biti zarazne za okolinu značajno dulje, ponekad tjednima.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza ove bolesti kod djece se postavlja klinički, na temelju pojave tipičnog osipa, te u kontekstu epidemiološke situacije. Obzirom da se radi o bolesti najčešće blagog kliničkog tijeka, postavljanjem dijagnoze na temelju kliničke slike dijete nije potrebno izlagati uzimaju briseva, vađenju krvi ili dodatnoj obradi. Ako je potrebno, dijagnoza se može potvrditi molekularnim i serološkim metodama (dokazivanje virusne DNA ili protutijela na parvovirus B19).
Kako se bolest liječi?
Obzirom da se radi o virusnoj bolesti, liječenje antibioticima nije potrebno. Kod inače zdrave djece bolest prolazi spontano ili uz simptomatsko liječenje. Ponekad je potrebna primjena lijekova za snižavanje temperature (paracetamol, ibuprofen), te lijekova za ublažavanje svrbeža (antihistaminici).
27.3.2023