Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem.
Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., – nephrolithiasis, nephrocalcinosis), u slinovnicama (lat., – sialolithiasis) ili u prostati.
Kamenci u prostati se nazivaju – lat., prostatolithiasis ili prostatolitijaza.
Prostata je građena, kao i većina egzokrinih žlijezda, poput grozda. Zamislite grozd kao trokut čije peteljka izlazi na vrhu, a ne iz baze, tog trokuta. Peteljka, u tom slučaju, čini izvodni kanalni sustav žlijezde, a bobice tog grozda su tzv. žljezdane alveole dok se čitav „grozd“ naziva acinusom. Prostata je građena od acinusa kojeg čine alveole (bobice) i izvodni kanalni sustav (peteljka). Kamenci mogu nastati upravo u tim alveolama (bobicama grozda).
Takvi acinusi (grozdovi) prostate, i ona sama, razdijeljeni su pregradama vezivnog tkiva u nekoliko segmenata. Dva osnovna su periferna i prijelazna zona prostate. Upravo ta prijelazna zona je smještena uz uretru (mokraćnu cijev, koja prolazi kroz prostatu) i to je onaj dio koji se s godinama više ili manje uvećava te dovodi do benigne hiperplazije prostate (tzv. BPH). Kako se tim procesom broj žlijezda uvećava, povećava se i mogućnost nastanka kamenaca u žljezdanim alveolama (bobicama, ranije spominjanog, grozda) jer ne, naprosto, uvećava broj mjesta na kojima kamenci mogu nastati. Oni se redovito smještaju lučno na granici uvećane prijelazne i periferne zone prostate.
Sami kamenci nemaju većeg kliničkog značenja niti znatnije remete mokrenje. Mogu biti žuti ili sivo-žute boje, više ili manje tvrđi, a najčešće su im molekule sastavjene od kalcijeva fosfata. Njihova veličina rijetko nadilazi veličinu zrna papra. Mogu se jasno vidjeti na klasičnoj RTG snimci zdjelice ili na ultrazvuku (UZV) prostate. Kliničko značenje i važnost takvih kamenaca u prostati može nastati prilikom upale prostate gdje, i nakon sanacije akutnih simptoma, prisustvo inficiranih kamenaca može predstavljati tinjajući uzrok recidiva upale. Druga situacija, u kojoj kamenci prostate mogu stvarati neprilike, je interpretacija palpacijskog (opipnog) nalaza prostate prilikom digitorektalne pretrage. Naime, prisustvo kamenaca može davati dojam tvrde prostate, koja ne bi normalno trebala takvom biti, i pobuditi sumnju na nalaz raka prostate. Takva se dilema može lako razlučiti nalazom ultrazvuka prostate. Kamenci se, iako vrlo rijetko, mogu naći i u sjemenim mjehurićima (lat., – vesiculae seminales) koje stvaraju dio sjemena u muškarca. I ovdje, prilikom rektalne palpacije, može doći do postavljanja sumnje na tuberkoluzu sjemenih mjehurića u sklopu diseminirane tuberkulozne bolesti. Danas je to velika rijetkost.
Bolesnici se obično jako zabrinu kad doznaju da imaju kamence u prostati, ali najčešće nije potrebna nikakva specifična terapija osim ako se ne radi o recidivirajućim atakama i egzacerbacijama kroničnog prostatitisa. Kamenci se mogu odstraniti jedino kirurškim putem ukoliko postoji indikacija za operaciju uvećane prostate, ali oni sami, per se, nisu nikada razlog da se poduzima kirurško liječenje.
1.2.2024
