Ruptura Ahilove tetive.
Pregled.
• Treba obaviti pregledati obje noge radi usporedbe.
• Pažnju treba obratiti na otekline, modrice i osjetljivost zahvaćene potkoljenice.
• Ako dođe do potpunog puknuća Ahilove tetive, liječnik može palpirati prazninu ili udubinu unutar tetive.
• Treba obratiti pažnju i na smanjenje opsega pokreta u gležnju, te ukoliko bolesnik otežano pomiče gležanj i stopalo.
• Thompsonov test pomaže u potvrđivanju dijagnoze.
Test se izvodi tako da bolesnik leži na trbuhu. Ispitivač pritisne područje potkoljenice. S netaknutom Ahilovom tetivom, stopalo će se plantarflexirati (kretati prema stražnjem djelu potkoljenice – listu), a prsti usmjeriti prema dolje. Ukoliko je došlo do puknuća Ahilove tetive stopalo se ne miče.
Radiološke pretrge.
Ukoliko postoji pitanje o opsegu ozljede Ahilove tetive, odnosno je li tetiva pukla (rupturirala) u potpunosti ili je djelomično pukla, tada se može napraviti ultrazvuk ili magnetsku rezonancija.
Ultrazvuk je najčešće korištena radiološka metoda za dokumentiranje ozljede i mjerenje veličine ozljede, posebice kod djelomične rupture Ahilove tetive.
MRI (magnetska rezonancija) se korsiti kada dijagnoza puknuća tetive nije očita na ultrazvuku ili se sumnja na složenu ozljedu. MRI takoder može pomoći u otkrivanju prisutnosti zadebljanja tetiva, burzitisa i djelomičnog puknuća tetive.
Diferencijalna dijagnoza.
Postoje i drugi uzroci boli u stražnjem dijelu pete, osim puknuća Ahilove tetive.
To može biti posljedica retrokalkanalnog burzitisa gdje se upala javlja unutar vrećica koje oblažu tetivu dok prolazi koštani rub petne kosti.
Paratendinitis je upala ovojnice tetive koja okružuje dužinu tetive.
Važna diferencijalna dijagnoza kod pucanja Ahilove tetive je puknuće sredine medijalnog gastrocnemius mišića (mišića stražnje strane potkoljenice). Ozljeda ima istu dobnu pojavnost i spektar rizika za puknuće kao i ruptura Ahilove tetive. Međutim, bol je lokalizirana na sredini potkoljenice, a klinički testovi, poput Thompsonovog testa su negativni.
Liječenje.
Postoje dva tipa liječenja ove ozljede; kirurško i nekirurško. Liječenje puknute Ahilove tetive često ovisi o dobi bolesnika, razini aktivnosti i težini ozljede. Općenito, mlađi i aktivniji ljudi, osobito sportaši, uglavnom odabiru operaciju kao metodu liječenja potpune rupture Ahilove tetive, dok se starije osobe češće odlučuju za nekirurško liječenje.
6.7.2021