Epididimis, ili pasjemenik, je duguljasti organ smješten uz stražnju stranu testisa koji blisko prileži uz sam testis. Epididimis se pruža se od gornjeg pola testisa, gdje je nešto masivniji (glava epididimisa) do donjeg pola, gdje je tanji i prelazi u „rep epididimisa“. Iz repa episisimisa nastavlja se sjemenovod (lat., ductus defferens), a taj sprovodi spermije iz epididimisa u mokraćnu cijev (lat., urethra) gdje se oni pomiješaju sa sekretima prostate i sjemenih mjehurića (lat., vesiculae seminales) tvoreći tako ejakulat. Epididimis je mali organ sastavljen od jedne jedine, vrlo tanke, višestruko izvijugane cijevi koja provodi, a dijelom i pohranjuje, dozrele spermije.
Upalne promjene koje zahvaćaju epididimis, i dovode do epididimitisa, najčešće nastaju retrogradnim širenjem bakterijske infekcije iz uretre. U mlađih, spolno aktivnih muškaraca, najčešće se radi o spolno prenesenim bakterijama (Chlamydia, Mycoplasma, trichomonas, Neisseria) dok je u starijoj dobi pojava epididimitisa vezana uz inficirani urin zbog retencije mokraće (nedovoljnog pražnjenja mjehura) ili nastaje kao posljedica nošenja trajnog katetera.
Ukoliko se upalne promjene donjeg mokraćnog sustava (uretritis, prostatitis) počinju širiti retrogradno, upala epididimisa nastaje brzo, unutar dan-dva od pojave prvih simptoma mokraćne infekcije. Epididimitis se manifestira jakom boli, oteklinom epididimisa te oteklinom i crvenilom kože skrotuma. Epididimis se višestruko uveća i postaje vrlo bolan na palpaciju (opip). Vrlo često se više i ne može, kao u normalnom stanju, opipom jasno razlikovati epididimis od testisa i stječe se dojam uvećanja cijelog testisa. Nije rijetkost da se, uz brzo-progresivni epididimitis, pojavi i nakupina tekućine oko testisa – tzv. upalna hidrokela. Takvo stanje nerijetko muškarcu, zbog otekline i bolova, otežava i kretanje, a visoka tjelesna temperatura gotovo je pravilo. Iako se zapuštena ili vrlo brzo progresivna upala epididimisa može proširiti i na testis (tada govorimo o epididimoorhitisu) izolirane upale testisa viđaju se vrlo rijetko, a gotovo uvijek se radi o epididimitisu.
Katkad je teško razlikovati torziju testisa od epididimitisa, osobito ako se radi o muškarcu pubertetske ili adolescentne dobi. Razlikovanje ova dva entiteta je vrlo važno jer torzija iziskuje promptnu kiruršku intervenciju dok se epididimitis liječi konzervativnim metodama – antibiotici, analgetici, mirovanje, obilna hidracija. Za kirurškom terapijom epididimitisa se poseže u nuždi, kod vrlo brzo progredijentnog stanja i ako se unutar 72 sata, od započete terapije, stanje ne stabilizira već, nasuprot tome, napreduje.
Nerealno je očekivati da će se simptomatologija (osobito oteklina!) povući ubrzo nakon započinjanja terapije, a smatramo da je propisana terapija djelotvorna ako se bolovi i temperatura makar smanje unutar tri dana od početka lihečenja. Ima, međutim, slučajeva gdje je navedenim medikamentoznim (konzervativnim) liječenjem upala ne uspije obuzdati, a tada je potrebno kirurški intervenirati. I nakon potpunog nestanka boli i temperature, potrebno je katkad i 4-6 tjedana da, sada bezbolna, oteklina skrotuma potpuno nestane.
29.6.2021
