Poštovani doktore/ice,

s vremena na vrijeme osjetim trnce, bol te peckanje na lijevoj ruci i to kod unutrašnje strane lakta prema šaci. Bol prođe kroz sljedećih par sati/sutradan i nakon par tjedana, ponekad i mjeseci se ponovo pojavi.

Proslogodišnji sistematski pregled je prošao u savršenom redu (napomenula sam ove tegobe), ali ponekad me panično uhvati strah da neću dobiti srčani.

Ima li potrebe za zabrinutošću? I kojem specijalistu bi se trebala javiti?

Možda se kod vas radi o jednoj vrsti tzv., kompresijskog sindroma perifernih živaca – sindrom kubitalnog kanala. Ovaj poremećaj vrlo je čest i nalazi se po učestalosti odmah iza najčešćeg kompresijskog sindroma perifernih živaca ljudskoga tijela – sindroma karpalnog tunela. Postoje brojni razlozi i mjesta gdje lakatni (ulnarni) živac može biti pritisnut unutar ili u bližoj okolici lakatnog tunela, a što je važno prepoznati radi optimalnog odabira vrste liječenja. Pri prolasku iz nadlaktice u podlakticu živac prolazi kroz relativno uski i plitki tunel s unutrašnje strane lakta. Na dnu tunela nalazi se koštani žlijeb po kojem živac klizi pri savijanju i ispružanju lakta, a krov tunela čini ligament koji opušten je u položaju ispruženog lakta, a napet u položaju savijenog lakta. Što se lakat više savija, to je živac više istegnut i sužen, kao i njegove krvne žile. Što je više aktivnosti laktom u smislu ponavljanog savijanja i pružanja, rotacije podlaktice u smislu okretanja dlana prema gore, savijanja ručnog zgloba na suprotnu stranu od dlana i podizanja ramena prema gore, to će ulnarni živac biti više istegnut, čime se povećava šansa nastavka sindroma kubitalnog tunela. Simptomi u početnom stadiju bolesti su trnci i slabiji osjet maloga prsta i polovice prstenjaka, ponekad cijelog prstenjaka i polovice srednjaka, a u kasnijem stadiju i slabljenje i smanjenje malih mišića šake, nespretnost pri hvatanju predmeta te manje ili veće savijanje navedenih prstiju. Liječenje u početnom stadiju može biti samo izbjegavanje određenih pokreta ručnim zglobom, laktom i ramenom, mijenjanje položaja ruke pri poslu, spavanju itd., a u kasnijim stadijima liječenje je operativno. Dijagnoza sindroma postavlja se na osnovu detaljno uzete anamneze, pregleda pri kojem se izvode brojni klinički testovi te elektromiografije (EMG) – elektro-neurofiziološke pretrage koja nam objektivno i precizno pokazuje u kojem području i koliko je živac oštećen. Liječenje ovisi o stadiju bolesti. U početnom stadiju preporuča se samo izbjegavanje određenih pokreta ručnim zglobom, laktom i ramenom, sa svrhom izbjegavanja istezanja ulnarnog živca. Pacijentu treba dati detaljne informacije kako bi razumio mehanizam istezanja živca i pokušao naći alternativni položaj ruke pri poslu, svakodnevnim aktivnostima, spavanju itd. U kasnijim stadijima bolesti, liječenje je isključivo operativno. Da bi operativno liječenje bilo uspješno, posebno je važno zahvat izvršiti na vrijeme, prije nastanka nepovratnih promjena u živcu. 

Obratite se svom liječniku koji će procijeniti potrebu za odgovarajućom dijagnostičkom obradom i liječenjem. Možete također otići na pregled kod specijalista ortopeda koji će utvrditi eventualno postojanje elemenata kompresijskog sindroma ili vas po potrebi uputiti na pregled fizijatru ili drugom specijalistu. Svako dobro!