Ejakulat (sperma ili sjeme muškarca) se sastoji od stanica (spermija) i tekućine, a spermiogram je pretraga kojom se procjenjuje oplodni potencijal muškarca odnosno njegov fertilitet.
Ejakulat (sperma ili sjeme muškarca) se sastoji od stanica (spermija) i tekućine. Spermiji nastaju u testisima i, prilikom orgazma, kontrakcijom izvodnog kanala testisa (lat., ductus defferens) oni bivaju istisnuti u stražnji segment mokraćne cijevi (stražnja uretra). U isti segment uretre se otvaraju i izvodni kanalići prostate i sjemenih mjehurića (lat., vesiculae seminales). Ta dva žljezdana organa stvaraju tekući dio ejakulata s kojim se spermiji spoje. Pri tome izlučevina prostate čini oko 20%, a sjemeni mjehurići stvaraju oko 60% sjemene tekućine. U samom početku orgazma, odnosno ejakulacije izlučuje se vrlo mala količina tzv. predejakulacijske tekućine i ona predstavlja sadržaj ductus defferensa. Ta mala količina tekućine obiluje spermijima i stoga je kontracepcijska metoda prekinutog snošaja vrlo nepouzdana.
Tekući dio ejakulata ima važnost jer sadržava hranidbene tvari, poput fruktoze, koja omogućuje spermijima preživljenje do trenutka oplodnje jajne stanice. Istu ulogu ima i alkalnost sjemene tekućine koja ima zadatak neutralizirati kiselost sekreta rodnice koja pogubno djeluje na spermije. Prvi izlučeni dio ejakulata sastoji se većinom od spermija i prostatičnog sekreta dok ostatak čini izlučevina sjemenih mjehurića i vrlo malo spermija. Začeče se normalno dešava unutar godinu dana u 80% parova koji, ne koristeći nikakvu kontracepciju, prakticiraju spolne odnose uobičajenom učestalošću.
Spermiogram je pretraga kojom se procjenjuje oplodni potencijal muškarca odnosno njegov fertilitet. Ona se izvodi na minimalno 3 uzorka kroz 2 mjeseca uz razdoblje apstinencije 2-3 dana prije davanja ejakulata na analizu. Ova činjenica govori kako je plodnost muškarca kategorija koja oscilira. Uzorak se analizira unutar 1 sat zbog prirodnih procesa likvefakcije i koagulacije sjemena. Donja granica normalne količine ejakulata je 1,5 ml (normalnim se smatra maksimalno 5,5 ml), a minimalni broj spermija u toj količini je barem 50 000 000. Manja količina ejakulata može biti posljedica nepotpunog prikupljanja uzorka, opstrukcije ductus defferensa, retrogradne ejakulacije ili znatnijeg smanjenja muških spolnih hormona. Kako oboje, količina sjemene tekućine i broj spermija, mogu varirati preporučljivo je plodnost muškarca izražavati koncentracijom spermija. Pri tome se, kao donja granica normalnoga, uzima 20 000 000 spermija u mililitru ejakulata. Vwečća količina žljezdanog sekreta (iz prostate i sjemenih mjehurića) u ejakulatu dovodi do smanjenja koncentracije spermija što nužno ne znači i manju plodnost!
Mnogo je drugih parametara kvalitete sjemena, osim broja spermija, koji značajno utječu na muškarčevu plodnost. U tako velikom broju spermija ima ih mnogo nefunkcionalnih. Stoga se određuje i postotak pokretnih spermija te kvaliteta njihove pokretljivosti. Progresivno pokretnih bi trebalo biti više od 50%, a kvaliteta njihove pokretljivosti veća od 2 (na skali 0-4). Isto tako, i sam izgled spermija znatno varira. Stoga se, prema kriterijima WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) smatra nužnim da u ejakulatu bude minimalno 30% spermija normalnog izgleda.
Plodnost muškarca ovisi o još mnogo drugih biokemijskih, imunoloških i hormonskih parametara, a kompjutorska analiza kvalitete sjemena omogućila je dodatne testove kojima se kvantificira plodnost muškarca. U svakom slučaju, ovdje su iznesene elementarne postavke najjednostavnije metode za prosudbu plodnosti muškarca. O tome koji sve faktori mogu utjecati na, privremeno ili trajno, smanjenje kvalitete sjemena i time smanjenje plodnosti biti će govora u jednom od narednih tekstova na ovom portalu.
7.6.2019
