Kod osoba oboljelih od shizofrenije prekomjerna tjelesna težina može biti posljedica sjedilačkog načina života, nezdravih prehrambenih navika..
Kod osoba oboljelih od shizofrenije prekomjerna tjelesna težina može biti posljedica sjedilačkog načina života, nezdravih prehrambenih navika, psihomotorne usporenosti, socijalnog povlačenja, a također i primjene određenih psihofarmaka. Prevalencija debljine kod oboljelih od shizofrenije je 40 do 60% (a u općoj populaciji je 20 do 30%). Najčešći uzrok smrti kod ovih bolesnika suicid i kardiovaskularne bolesti. Značajan utjecaj ima velika učestalost (75 do 85% tih osoba) pušenje cigareta.
Problem prekomjerne tjelesne težine također je prisutan i u sklopu drugih poremećaja – kompulzivnog prejedanja, ovisnosti o alkoholu i ostalim psihoaktivnim sredstvima. Naime, ovi poremećaji mogu imati zajedničku fiziološku i psihološku podlogu. Naime, aktivnost sustava za nagradu u mozgu pojačava se uzimanjem hrane ili psihoaktivnih tvari te dovodi do otpuštanja dopamine.
Jedan od problema kod bolesnika s psihijatrijskim poremećajem i prekomjernom tjelesnom težinom je primjena uputa o reduciranju tjelesne težine upravo zbog karakteristika same bolesti. Dodatan problem je što su takvi bolesnici skloni prekinuti uzimanje terapije za liječenje osnovne bolesti, osobito one koja može utjecati na povećanje tjelesne težine što naravno posljedično rezultira pogoršanjem osnovnog poremećaja.
Tako se preporučuje liječenje depresije prije primjene metoda orijentiranih na gubitak tjelesne težine jer upravo ovaj poremećaj značajno onemogućava bolesnika da adekvatno primjenjuje metode gubitka tjelesne težine. No, istovremeno je dokazano da uspješan gubitak na tjelesnoj težini može dovesti do značajnog poboljšanja raspoloženja.
Kod bolesnika s anksioznim poremećajima problem može predstavljati uključivanje u tjelovježbu. Naime, kao posljedica tjelesne aktivnosti dolazi do normalnih fizioloških reakcija (nedostatak zraka, lupanje srca) što kod ovih osoba može izazvati uznemirenost i straha što djeluje na poticanje anksioznosti. Stoga je kod njih važno postupno povećanje tjelesne aktivnosti uz savjete da izbjegavaju npr. samoicijativno vaganje ili bilježenje unosa hrane jer će to samo povećati njihovu anksioznost.
16.5.2019
