Ishemijska bolest srca i karcinom dva su najčešća uzroka smrti širom svijeta. Objavljeni rezultati više studija pokazuju povećani rizik za zloćudne bolesti kod bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda.
Također je ustanovljeno povećanje incidencije karcinoma i povećanje smrtnosti kod bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda. U zadnjem desetljeću zbog poboljšanja dijagnostičkih i terapijskih postupaka kao i preventivnih mjera značajno je smanjena smrtnost od infarkta miokarda. Zbog povećanja broja bolesnika koji su preživjeli infarkt miokarda kao i zbog povećanja udjela starijih osoba u razvijenim zemljama širom svijeta povećan je rizik nastanka zloćudnih bolesti. Infarkt miokarda i karcinom povezani su preko oksidacijskog stresa kao i preko istih čimbenika rizika za obje bolesti. Čimbenici rizika za obje bolesti su pušenje cigareta, pretilost, tjelesna neaktivnost, prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića, arterijska hipertenzija, hiperlipidemija i šećerna bolest. Ako tome još pridodamo protrombotski učinak karcinoma tada imamo još veći rizik nastanka infarkta miokarda. Unazad par godina objavljeno je više studija o povezanosti infarkta miokarda sa zloćudnim bolestima. Nedavno su ojavljeni rezultati studije koja je provedena u Danskoj, a koji pokazuju povećani rizik za karcinom kod bolesnika nakon preboljelog infarkta miokarda. U studiji je praćeno 2 871 168 bolesnika koji nisu preboljeli infarkt miokarda niti karcinom i 122 275 bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda tijekom praćenja, a nisu liječeni zbog karcinoma prije uključivanja u studiju. Ukupan broj bolesnika u ovoj studiji bio je gotovo 3 milijuna. Bolesnici su bili u dobi od 30 do 99 godina, srednja dob bolesnika bila je 50 godina, a žene su bile 9 godina starije od muškaraca. Bolesnici s infarktom miokarda bili su stariji oko 10 godina od bolesnika bez infarkta miokarda. Analizirane su pridružene bolesti kao što su arterijska hipertenzija, hiperlipidemija, šećerna bolest i kronična opstruktivna plućna bolest. U skupini bolesnika s infarktom miokarda bila je veća zastupljenost hiperlipidemije, šećerne bolesti, KOPB i arterijske hipertenzije nego u skupini bez infarkta. Vrijeme praćenja bolesnika bilo je 17 godina. Primarni ishod bio je pojavnost bilo kojeg od četiri vrste karcinoma i to kolorektalni, karcinom bronha i pluća, karcinom dojke i urogenitalni karcinom.Tijekom praćenja u skupini bolesnika koji su bili bez infarkta i bez karcinoma na početku istraživanja, dijagnosticiran je karcinom u 372 397 bolesnika (13%), a umrlo je 753 767 bolesnika (26,3%). U skupini bolesnika s infarktom miokarda tijekom praćenja dijagnosticiran je karcinom u 11 375 bolesnika (9,3%), a umrlo je 65 225 bolesnika (53,3%). Najveća incidencija karcinoma i najveća smrtnost bolesnika bila je u prvoj godini nakon infarkta miokarda. Nakon infarkta miokarda najčešći je bio karcinom pluća i prostate, a u skupini bez infarkta najčešći je bio karcinom dojke. Rizik od karcinoma pluća, kolorektalnog karcinoma i karcinoma urinarnog trakta bio je veći u mlađoj dobnoj skupini između 30-54 godine. Rizik za karcinom i rizik smrti raste s dobi bolesnika u obje ispitivane skupine. Što se tiče žena u ovoj studiji, one imaju manji rizik za karcinom nego muškarci, a razlika je statistički značajna (p<0,0001). Rano otkrivanje karcinoma u prvih šest mjeseci i u prvoj godini nakon infarkta miokarda može se objasniti češćim kontrolama i dijagnostičkim postupcima. Također postoji mogućnost induciranja krvarenja u nekih bolesnika zbog antikoagulantne terapije, a dodatnim dijagnostičkim pretragama se može otkriti karcinom probavnog trakta u vrlo ranoj fazi.
U zaključku možemo naglasiti da bolesnici nakon infarkta miokarda imaju povećanu incidenciju karcinoma moguće zbog uzajamnog utjecaja čimbenika rizika, manje smrtnosti zbog infarkta i sve većeg udjela osoba starije životne dobi u općoj populaciji.
19.12.2018
