Iako već više od dvadeset godina pišemo i govorimo o važnosti PSA testa u muškaraca, sa ciljem ranog otkrivanja raka prostate, još uvijek ne možemo reći da smo nešto bitno postigli.
Naime, unatoč činjenici da se sve više muškaraca testira i da otkrivamo tu bolest sve češće i to u njezinim ranim, izlječivim, fazama epidemiološki podaci govore da još uvijek ne utječemo bitno smanjujući smrtnost od raka prostate.
Broj muškaraca koja se redovito testira sve je veći i to je dobro. Međutim, rekao bih da nam fokus interesa još uvijek nije sasvim jasan. Ovo zaključujem iz rastuće, ili u najboljem slučaju stagnirajuće, smrtnosti od raka prostate na to upozoravaju epidemiološki podaci. Isto tako svakodnevna praksa još uvijek potvrđuje slijedeće opažanje: testira se redovito prevelik broj muškaraca iznad 70 godina, a daleko premalo oni u pedesetima. Upravo 50-godišnjaci trebaju biti u fokusu svrsishodne rane dijagnostike odnosno procjene rizika za nastanak bolesti u nadolazećim godinama.
Istina je, muškarci u pedesetim godinama života rijetko umiru od raka prostate. Kad se rak prostate pojavi u tim godinama gotovo redovito se radi o vrlo agresivnim formama bolesti. Međutim, isto tako je istina da već u šezdesetima od iste bolesti umire 4-5 puta više muškaraca. Jednostavno se nameće zaključak kako oni koji su u šezdesetima oboljeli, pa neki i umrli, nisu bili ciljano nadzirani u svojim pedesetima. Upravo to je razlog zašto ponovo, po ko zna koji put, naglašavam važnost PSA testiranja PRAVODOBNO!
Populacija muškaraca u kojoj je PSA testiranje najkorisnije su upravo muškarci u dobi od 50 – 69 godina. Nažalost, proporcija pedesetogodišnjaka je daleko premala, a proporcija 70 i 80-godišnjaka znatno premašuje granice ikakvog racionalnog postupanja. Zato i pišem ovaj tekst ne bi li čitatelja potaknuo da na vrijeme učini PSA test i sa svojim vršnjacima porazgovara o ovom problemu.
Vrijedi ovdje još jednom napomenuti i slijedeće: rak prostate je bolest koja ima vrlo izraženu komponentnu nasljeđivanja sklonosti za nastanak bolesti. Rizik obolijevanja u najbližih srodnika nije dupli niti trostruki nego 8-10 puta veći! Kad ovo imamo na umu, a znajući da je rak prostate u većine sporo napredujuća bolest, jasno je da oni čiji je otac, brat ili stric imao rak prostate osobitu pažnju trebaju posvetiti pravodobnoj ranoj dijagnostici pa čak i prije svoje pedesete.
Budući da je bolest u većine sporo napredujuća, a mogućnosti jednostavne rane dijagnostike (odnosno pokazatelje rizika) imamo, kao i djelotvorne načine liječenja, nije pametno ne iskoristiti priliku koju nam sama priroda pruža – vrijeme. Iskoristimo vrijeme u svojim pedesetima i odredimo svoj PSA. Ako je rizik, nasljeđem, ili aktualnom vrijednošću izmjerenog PSA povišen potrebne su i češće kontrole ne bi li mogli pravodobno utvrditi nastanak bolesti u njezinim ranim, izlječivim fazama.
10.9.2018
