Prostata je muška spolna žlijezda koja producira oko 80% sjemene tekućine i nalazi se u samom dnu zdjelice pa je dostupna opipu kroz analni otvor.
Prostata je muška spolna žlijezda koja producira oko 80% sjemene tekućine i nalazi se u samom dnu zdjelice pa je dostupna opipu kroz analni otvor. Zbog tog „pristupnog puta“ mnogi u zabludi vjeruju kako se urolozi bave i bolestima poput hemoroida.
Prostata i njezini sekreti, dakle, služe funkciji razmnožavanja i nemaju nikakve izravne veze sa spolnom moći ili intenzitetom spolnog nagona. Ipak, uklanjanjem prostate definitivno nastaje neplodnost (shvatljivo), a gotovo redovito i impotencija zbog neizbježnog kirurškog oštećenja krvožilnih i živčanih struktura u neposrednoj blizini prostate. Ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da se operacije prostate ionako izvode u starijoj životnoj dobi kad je vrijeme plodnosti, a, istini za volju, i ekstremnih spolnih poduhvata za većinu prošlo.
Starenje se, između ostaloga, manifestira i narušenom funkcijom mokrenja i ne treba sve smetnje mokrenja u starijoj dobi ekskluzivno pripisivati prostati. Kao i organizam i cijelosti, stari i mokraćni mjehur pa tako gubi i na kvaliteti svojih funkcija kojima u mlađim godinama nismo ni obraćali nikakvu pažnju (ukoliko ih sporadična upala ne bi akutno i više-manje kratkotrajno narušila).
Rak prostate je česta bolest i u svojoj ranoj, izlječivoj, fazi ne manifestira nikakvim specifičnim simptomima. Upravo zato potrebno je s 50 godina života započeti redovite urološke preglede i PSA testiranje. Nemojte s time započinjati u svojim sedamdesetima – tada kasnite punih dvadeset godina. Nemojte niti inzistirati na opsežnoj ranoj dijagnostici u kasnoj životnoj dobi! Krenete li tada u potragu za „ranim rakom prostate“ – bolje je i da ga ne nađete
Uvećana prostata ne znači i značajno narušeno mokrenje. Postoje ljudi sa znatno uvećanom prostatom koji imaju gotovo normalno mokrenje i oni s malom prostatom čije je mokrenje grubo narušeno. Stoga se nekima (većini) propisuju lijekovi kojima je zadatak tegobe učiniti podnošljivima te spriječiti daljnje povećanje prostate, a tek u manjeg dijela bolesnika potrebno je kirurški intervenirati operacijom prostate.
PSA test određuje rizik od raka prostate (i to rizik nastanka i rizik „imanja“). PSA nije dijagnostički test sa samo dva moguća rezultata kao što je to, na primjer, test na trudnoću (trudna – nije trudna). Normalnom vrijednošću smatra se serumska razina od 4 nanograma po mililitru (ng/mL) ali, poznato je nažalost, da u skupini ljudi s PSA manjim od 4 ng/mL njih nešto više od 10% ima neki oblik raka prostate. Isto tako, povišena vrijednost PSA iznad 4 ng/mL ne znači nužno da je rak prostate prisutan!
Definitivni dokaz raka prostate, u sadašnje vrijeme, je jedino biopsija prostate. Treba ovdje svakako reći da ni biopsija prostate, ukoliko je jedan nalaz negativan, ne isključuje rak prostate 100%. Naime, u medicini gotovo nikad nema ništa sa sigurnošću od 100%, a i čuda su viđena pa ne smijemo govoriti niti o nemogućem (vjerojatnost 0%).
Nije dokazano da češće mijenjanje spolnih partnera povećava rizik od nastanka raka prostate. Promiskuitet povećava vjerojatnost obolijevanja od upalnih, spolno-prenosivih bolesti, ali od raka prostate ne! Kad smo već kod upale – nemojte nikada određivati PSA u vrijeme ikakve mokraćne ili spolne infekcije pa niti prvih mjesec dana nakon njezine sanacije – vrlo je vjerojatno da će test, zbog upale, biti lažno-pozitivan odnosno netočno „uključiti alarm“ na postojanje raka prostate i cijeli niz nepotrebnih strahova te suvišnih pretraga.
2.1.2018
