Depresija je najčešći mentalni poremećaj kod osoba starije životne dobi. Procjenjuje se da će u Hrvatskoj do 2040. godine biti oko 25 % osoba starijih od 65 godina…
Produženjem životnog vijeka povećava se broj osoba starije životne dobi kojima je potrebna psihijatrijska skrb. Depresija je najčešći mentalni poremećaj kod osoba starije životne dobi. Procjenjuje se da će u Hrvatskoj do 2040. godine biti oko 25% osoba starijih od 65 godina. Depresija uzrokuje povećanje morbiditeta i mortaliteta. Često dolazi u komorbiditetu s drugim neurološkim, psihijatrijskim i tjelesnim bolestima, a nedovoljno se prepoznaje i liječi.
U starijoj životnoj dobi postoji manja genetska opterećenost za depresiju. Najčešće se radi o smanjenju noradrenergičke, serotoninergičke i dopaminergičke neurotransmisije koja se fiziološki javlja s dobi. Osim navedenog brojne promjene koje starija životna dob nosi mogu povećati rizik za depresiju ili pogoršati postojeću depresiju. Česte su smetnje prilagodbe na potrebu preseljenja, umirovljenje, smanjena financijska primanja, kroničnu bolest, bol, smrt bliske osobe, samoću, gubitak samostalnosti, nedostatak podrške.
Kod osoba starije životne dobi se uz uobičajene depresivne simptome često javljaju umor, nedostatak apetita ili pretjeran apetit, nereguliran san, pritužbe na bolove, vrtoglavica, palpitacije, poteškoće u koncentraciji i pamćenju, razdražljivost, stalne pritužbe, pretjeran osjećaj tuge, učestali posjeti liječnicima, osjećaj bezvrijednosti, krivnje, bezrazložno opterećivanje drugih svojim zahtjevima, promjene raspoloženja, nemogućnost uživanja u aktivnostima koje su ranije voljele.
Obzirom da depresija u starijoj životnoj dobi dolazi često u komorbiditetu sa tjelesnim bolestima, nerijetko se zamjenjuju simptomi depresije i tjelesnih bolesti kao što su osjećaj umora, opće slabosti, somatizacije. Radi navedenog je kod dijagnoze depresije kod osoba starije životne dobi potrebno uz anamnezu i heteroanamnezu učiniti tjelesni pregled, EKG, rutinske laboratorijske pretrage i Mini – mental test. Dodatne pretrage ukoliko se za iste postavi indikacija uključuju CT ili MR mozga, hormone štitnjače, vitamin B12, folate, EEG, pregled neurologa.
Kod uvođenja psihofarmakoterapije treba voditi računa o izboru antidepresiva, njegovog profila nuspojava i interakcija s drugim lijekovima koje osoba starije životne dobi uzima. Treba izbjegavati polipragmaziju. Liječenje treba započeti niskom dozom lijeka i titrirati je unutar maksimalnog raspona doze. Potrebno je učestalo procjenjivanje učinka liječenja i procjenjivati potrebu korekcije doze ili promjene lijeka obzirom da se kod starijih osoba treba voditi računa i o mogućim akutnim pogoršanjima tjelesnog stanja.
Antidepresivi prvog izbora kod osoba starije životne dobi jesu selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) koji su dobre podnošljivosti i učinkovitosti kod osoba starije životne dobi sa blagom do umjerenom depresijom (npr. citalopram, paroksetin, sertralin, escitalopram). Zbog usporenog metabolizma kod osoba starije životne dobi početne i maksimalne doze su niže (pola početne doze ili doze održavanja preporučene za odrasle). Liječenje treba trajati minimalno 12 mjeseci nakon prve epizode depresije, 24 mjeseca nakon druge, a najmanje tri godine nakon treće ili više epizoda depresije.
Ukoliko izostane terapijski odgovor nakon četiri tjedna liječenja na primjenu jednog antidepresiva iz skupine SIPPS potrebno je promijeniti lijek unutar iste skupine. Kod promjene lijeka prvi lijek se mora postupno ukinuti.
Razumno je nakon neuspjela liječenja sa dva antidepresiva iz skupine SIPPS pokušati sa inhibitorima ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (npr. mirtazapinom).
Kada su prisutni i psihotični simptomi depresije treba razmotriti uvođenje niskih doza novijih antipsihotika (npr. olanzapin, kvetiapin, aripiprazol). Za navedene antipsihotike ne postoji upozorenje niti zabrana za liječenje starijih osoba oboljelih od depresije. Kod osoba sa suicidalnim rizikom indicirano je uvođenje klozapina u vrlo niskoj dozi uz antidepresiv.
Prevencija suicida glavni je cilj liječenja depresije kod osoba starije životne dobi. Veći rizik za suicid imaju osobe muškog spola. Rizik za suicid imaju i udovci, razvedeni, skloni alkoholu, socijalno izolirani. Manji rizik za suicid imaju žene, osobe u braku i osobe smještene u obitelji ili ustanovi.
Pravodobno prepoznata i liječena depresija u osoba starije životne dobi poboljšava kvalitetu života oboljelih osoba i njihovih obitelji, smanjuje rizik od suicida, odgađa institucionalizaciju i hospitalizaciju.
22.12.2016
