Komunikacijski izazovi članova obitelji oboljelih od karcinoma

Vrijeme čitanja članka: 3 minute

Dijagnoza karcinoma nikad ne pogađa samo oboljelog. Psihoonkološko savjetovanje služi kao podrška ne samo oboljelom već i njegovoj obitelji jer spoznaja da netko od naših bliskih ima zloćudnu bolest razvija unutar obitelji niz specifičnih psihičkih reakcija…

Dijagnoza karcinoma nikad ne pogađa samo oboljelog. Psihoonkološko savjetovanje služi kao podrška ne samo oboljelom već i njegovoj obitelji jer spoznaja da netko od naših bliskih ima zloćudnu bolest razvija unutar obitelji niz specifičnih psihičkih reakcija. Aktualna situacija pacijentu dodjeljuje novu, uglavnom ovisnu ulogu, što predstavlja stresnu situaciju i naglašeno mijenja postojeće odnose unutar obitelji. Budući da se uobičajena konstelacija odnosa narušava, a tendencija stvaranja novih obrasca ponašanja su neizvjesnog i nepoznatog karaktera, to stvara novu dinamiku odnosa članova i budi realna i fantazijska očekivanja.

Međutim, njihove brige, strahovi i tjeskoba uglavnom prolaze u sjeni, nepravedno zanemarivane ili umanjivane, jer se većina pažnje usmjeruje na oboljelog i njegove potrebe. Stoga je važno prepoznati ulogu misli i osjećaja na formiranje zajedničke slike o karcinomu, što pojedinačno nekome znači i što proživljavaju individualno, zajedno sa oboljelim. Upravo je to mjesto u mreži obiteljskih odnosa na koji možemo utjecati, modificirati  i omogućiti jasnije sudjelovanje svih, svatko unutar svoje uloge i kapaciteta.

Nerijetko se na početku pojavljuje zbunjenost, smušenost misli, nevjerica, tupost, poljuljanost u osobne vrijednosti, u smislenost života, strepnja, prijetnja zabrinutost za budućnost, za sebe, za ostale članove… Prisutni su različiti obrambeni mehanizmi negiranja, okrivljavanja, projiciranja, depresivnog raspoloženja prije nego li uslijedi prihvaćanje novonastalog stanja. Mogu se aktivirati nepovoljni oblici komunikacije unutar obitelji iza kojih se najčešće krije krivnja, neprihvatljiva agresivnost, dominacijske pobude, preuzimanje pozicije žrtve kod člana obitelji ili kod samog pacijenta.

Proces suočavanja, emocionalnog reagiranja i prihvaćanja često imaju svoje specifičnosti. Zapravo nema dobrog ni lošeg suočavanja, već više ili manje uspješno reagiranje koje je podložno korekciji, ukoliko se imaju uvidi u njih. Najadekvatniji oblik suočavanja je aktivan pristup budući da je usmjeren na osobnom angažmanu oko traženja oblika liječenja, vrste prehrane ili određene aktivnosti. Drugi način je usmjeren na izražavanje emocija putem plakanja ili pričanja o strahovima. Treći, disfunkcionalni način je izbjegavajući, koji ima tendenciju odgađanja i uglavnom je povezan sa preplavljujućim neugodnim osjećajima koji nas blokiraju.

Specifičnost koju karcinom i liječenje donosi ovisi o ulozi oboljelog unutar obiteljske psihodinamike. Dominantni aspekt pojedinih slučajeva, primjerice oboljeli otac koji osigurava financijsku konstrukciju, samohrana majka ili aktivno poslovna žena, bolesno dijete i dr. aktivira nove emocionalne relacije prema oboljelom i između ostalih članova. Ako oboli majka, dužnost preuzima partner, najstarije dijete ili nesvjesno neko drugo dijete koje je emocionalno bilo vezano uz nju, kako bi se zaštitilo od preplavljivanja straha od odvajanja ili zbog osjećaja krivnje. Djeca, zbog fantazije da su njihovi roditelji svemoćni i neuništivi, reagiraju negacijom i ljutnjom, ili osjećaju dužnost simboličkog preuzimanja njihove uloge. Ako brat ili sestra obole isto se aktiviraju nesvjesne emocije, budući da ih vezuje zajednička prošlost. Potisnuti nerazriješeni osjećaji u ovakvim stanjima se često obnavljaju što može promijeniti ponašanje u obliku agresije, ljubomore, zavisti, ovisnosti ili vezivanju s oboljelom bratu ili sestri. Ukoliko se ne uspije kompenzirati majčinski empatijski kapacitet koji je narušen karcinomom,  narušava se podržavajuća uloga i identifikacijski model za kasniji spolni razvoj djeteta.

Ako je bolesnik dijete, postoji opasnost o hiperaktivnosti oko njega što podrazumijeva uskratu i ustupke od ostale zdrave djece. Prevelika pažnja onemogućuje otvoreno i zrelo emocionalno komuniciranje s njime, a od zdravog se iščekuje buduća kompenzacija kao „nada obitelji“. Bolesno dijete budi osjećaj krivnje kod roditelja naročito ako se dijete zanemarivalo, pritiskalo, ili sililo.

Kada partner oboli, kod drugog se javlja strah od napuštanja, neizvjesnost budućnosti, iscrpljivanje u novoj ulozi i nemoć razgraničavanja uloge roditelja, partnera i njegovatelja. Uključiti bliske osobe, tražiti od njih pomoć i oslonac i biti svjestan da nismo sami i da ne mora sve biti na partnerovim leđima, predstavlja pravi izazov. Osjećaj za „vrijeme posvećeno sebi“, koje ne predstavlja izraz egoizma već njegovanje empatijskog kapaciteta upravo kako bismo bili emocionalno dostupniji i za druge i za sebe, jest kompas koji osvještava naše zdrave granice. Tek nakon pronalaženja tog funkcionalnog centra stabilnosti komunikacija postaje konstruktivna, koja se ne iscrpljuje samo oko bolesnikovih potreba već i oko zajedničkih ideja oko kućanstva, djece i obitelji u cjelini. Pitanje intimnih odnosa, seksualnosti koji su narušeni traže da budu verbalizirani jer se otvorenim razgovorom i dopuštanjem nježnosti poboljšava odnos i jača obostrano razumijevanje. Ne zaboravimo da se strahovi, strepnja i „što učiniti a da ne povrijedimo onog drugog“ javlja kod svih.  

Najčešće psihološke reakcije, psihijatrijski simptomi ili psihijatrijski poremećaji kod članova kreću se od reaktivnih prolaznih stanja, anksioznosti, tjeskobe, poremećaja prilagodbe, anksiozno depresivnih simptoma pa i do jasnih depresivnih poremećaja. Isto tako mogu biti prisutni u obliku specifičnih simptoma, samostalno ili u sklopu poremećaja. Tako se depresivne smetnje mogu maskirati kroz nesanicu ili u tjelesnim smetnjama, primjerice glavobolje, probavne smetnje  ili bolovima u leđima. Važno je to uočiti jer se mogu na vrijeme zaustaviti i spriječiti da ne intenziviraju i destabiliziraju emocionalni kapacitet. Ako je tjeskoba preplavljujuća, ili postoji naglašena razdražljivost i bezvoljnost tako da je komunikacija narušena, od značajne su pomoći, naročito u akutnim fazama, anksiolitici (alprazolam, oksazepam, diazepam), hipnotici (zaleplon, nitrazepam) ili antidepresivi (sertralin, mirtazapin). Oni pomažu privremeno ili povremeno, popravljajući opće stanje i stvaraju naš emocionalni kapacitet kvalitetnijim.

Stoga je važno uočiti da stanje onkološkog bolesnika unutar obitelji može narušiti emocionalna stanja ukućana. Upravo psihoonkološko savjetovanje pruža medikamentoznu i psihološku pomoć članovima obitelji koji trebaju ovakav oblik podrške.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Pasiflora

Tjeskobni ste tijekom dana? Pasiflora može pružiti potrebni mir

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePassiflora incarnata je biljka zapanjujuće lijepih ljubičastih cvjetova porijeklom iz Južne Amerike, Australije i jugoistočne Azije, a danas se uzgaja radi dobivanja sirovine za farmaceutsku upotrebu. Passiflora incarnata jedna je od najistraženijih vrsta iz roda Passiflora s ljekovitim svojstvima. U ljekovite svrhe koriste se nadzemni dijelovi biljke, cvjetovi i plodovi. U tradicionalnoj medicini pasiflora koristi se […]

Anksioznost

Jesu li iznenadna drhtavica i valovi vrućine povezani s anksioznošću?

Eksetamin

Esketamin u liječenju depresije otporne na liječenje

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteNovo istraživanje pokazuje kako je esketamin u kombinaciji s inhibitorom ponovne pohrane serotonina (SSRI) i noradrenalina (SNRI) za depresiju otpornu na liječenje (TRD) bio je povezan sa značajno nižim stopama nekoliko štetnih ishoda u odnosu na esketamin uz selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (SSRI). Prethodna istraživanja pokazala su da je esketamin u kombinaciji s bilo […]

Pluća

Prehrana i zdravlje pluća

Vrijeme čitanja članka: 3 minutePluća su jedan od najvažnijih organa u ljudskom tijelu jer omogućuju prijenos kisika u krvotok i uklanjanje ugljikova dioksida iz organizma. Dosadašnja saznanja ukazivala su na to da je glavni čimbenik rizika za razvoj karcinoma pluća pušenje. Godinama su javnozdravstvene kampanje bile usmjerene upravo na prestanak pušenja i izbjegavanje duhanskog dima, što je uistinu značajno […]

Anksioznost

Postoji li za bolove u trbuhu neki određeni razlog ili je to zbog anksioznosti?

Manične epizode

Istraživanje bipolarnog afektivnog poremećaja – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Iz iste kategorije

Psihijatrija Depositphotos_11892017_L

Kognitivne funkcije u starijoj životnoj dobi

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteStarije odrasle osobe čije su kognitivne funkcije bile primjerene dobi (što uključuje promišljanje i pamćenje)  kada su vježbale i provodile aktivnosti za trening mozga, imale su bolji psihički status. Pokazalo se kako je provođenje ovih aktivnosti djelovalo bolje od ne provođenja aktivnosti ili samo od dobivanja općih zdravstvenih informacija. Augusto Mendes (Laboratorij za neuroimaging starenja […]

Psihijatrija Depositphotos_242922356_L

Utjecaj alkohola na pojavu demencije

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteProf. JoAnn Mansons s Medicinskog fakulteta Harvard navodi kako postoji čitav niz opservacijskih studija koje su sugerirale kako alkohol štiti srce, mozak, pa čak ima i pozitivan upliv na produljenje životnog vijeka. Potom su istraživanja upućivala kako te ranije studije možda daju lažne rezultate jer su osobe koje piju alkohol uspoređivane s osobama koje ne […]

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrepoznavanje ADHD-a u odrasloj dobi od iznimne je važnosti zbog značajnih funkcionalnih oštećenja povezanih s ovim stanjem. Istraživanja pokazuju visoku prevalenciju dodatnih komorbidnih psihičkih poremećaja, poput poremećaja raspoloženja i zlouporabe droga. Osobe s ADHD-om češće doživljavaju nesreće s ozljedama, imaju akademske i radne deficite, a zabilježena je i povećana stopa rane smrtnosti. Pacijenti se često […]

Psihijatrija

Kako se nositi s tugom i strahom koji se javljaju unatoč urednim nalazima srca?

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteAttention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD), odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, čest je neurobiološki poremećaj koji se najčešće javlja u djetinjstvu. Procjenjuje se da pogađa otprilike 6 do 10% djece i oko 4,4% odraslih. Smatra se da približno 60% pacijenata kojima je dijagnoza postavljena u djetinjstvu nastavlja iskazivati simptome i u odrasloj dobi. Glavne kategorije simptoma Simptomi ADHD-a […]

Psihijatrija

Sindrom sagorijevanja – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaSindrom sagorijevanja ili „burn-out“ uključuje čitav niz tjelesnih i psihičkih simptoma iscrpljenosti koji nastaju kao posljedica kronične izloženosti stresnim događajima, a posljedično se mogu razviti anksiozne i depresivne smetnje. Neki od savjeta kako skrbiti o sebi uključuju sljedeće: Spavanje je važan mehanizam obnove našeg organizma, ali i psihološkog stanja. Stoga neki savjeti vezani uz moguće […]

Psihijatrija

Sindrom sagorijevanja – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaZa početak odgovorite na naredna tri pitanja s DA ili NE: Ako ste na sva tri pitanja odgovorili s DA onda to predstavlja upozorenje. Naime, umjerene količine stresa u našem životu mogu biti izazovne i motivirajuće, no kada smo izloženi trajnom i pretjeranom stresu, tada se mogu pojaviti određene psihološke tegobe, osjećaj pritiska i preplavljenosti. […]

Psihijatrija

Trebam li otići psihijatru ili psihologu?