Poremećaji ličnosti su heterogena skupina poremećaja i rastući dijagnostički kriteriji u kliničkoj medicini. Učestalost u općoj populaciji svih poremećaja ličnosti je i do 15 posto.
Prema DSM V poremećaj ličnosti definiran je kao trajni obrazac unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji značajno odstupa od očekivanog u kulturi kojoj ta osoba pripada, koji je pervazivan i nefleksibilan, ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, tijekom vremena je stabilan, te dovodi do patnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Trajni obrazac se očituje u dva ili više sljedećih područja:
- kognicija (način percepcije i interpretiranja sebe, drugih ljudi i događaja)
- afektivitet (opseg, intenzitet, promjenjivost i prikladnost emocionalnog odgovora)
- interpersonalno funkcioniranje
- kontrola poriva
Pri tome je važno da se ovaj trajni obrazac ne može bolje objasniti kao manifestacija ili posljedica nekog drugog psihičkog poremećaja, niti se može pripisati fiziološkim učincima neke psihoaktivne tvari (droga, lijekovi) ili drugim zdravstvenim stanjem (npr. ozljeda glave).
Kako razlikovati prijelaz od zdravih do patoloških dimenzija ličnosti, gdje postaviti granicu normalnog? Neka obilježja poremećaja ličnosti mogu se vidjeti kod svake osobe (osobito u frustrativnim životnim situacijama), ali kod poremećaja ličnosti imamo ekstremna ili značajna odstupanja od načina na koji prosječna osoba u određenom kulturalnom okruženju razumije, razmišlja, osjeća i odnosi se prema drugima. Da bi mogli dijagnosticirati poremećaj ličnosti trebaju biti zadovoljeni 3P kriteriji, odnosno ponašanje treba biti patološko – odstupajuće od očekivanog, perzistirajuće – učestalo prisutno tijekom najmanje pet godina i pervazivno – jasno vidljivo u različitim situacijama.
Paranoidni poremećaj ličnosti
Osobe s paranoidnim poremećajem ličnosti sumnjaju da će ih drugi iskoristiti, prevariti, sumnjaju u vjernost ili pouzdanost partnera, kolega, prijatelja, teško opraštaju uvrede, teško prihvaćaju kritiku, nalaze skrivena značenja i u dobronamjernim primjedbama. Ne povjeravaju se drugima, rigidni su, kritični prema drugima, patološki ljubomorni. Imaju osjećaj srama i očekuju poniženje od drugih.
Shizoidni poremećaj ličnosti
Osobe s ovim poremećajem opisuju se kao osamljenici kojima je ugodnije samima sa sobom nego s drugima, koji nemaju želje za intimnošću i bliskim odnosima, biraju individualne aktivnosti, nemaju bliskih prijatelja, ni osoba od povjerenja, čine se ravnodušnima na komentare drugih. Te osobe nisu zadovoljne u svojoj izolaciji i osjećaju duboku čežnju za bliskošću koju pokušavaju realizirati kroz razrađene fantazije. Na vani pokazuju emocionalnu hladnoću, ravnodušnost, pasivnost.
Shizotipni poremećaj ličnosti
Drugi ih doživljavaju čudacima zbog neuobičajenog ponašanja i odijevanja, ne podliježu uobičajenim socijalnim konvencijama. Skloni su interpretirati da vanjski poticaj ili događaj ima neko posebno i neobično značenje usmjereno na njih. Mogu osjećati da imaju posebno moći kao što je čitanje misli, predviđanje budućnosti, magična kontrola nad drugima. Ne osjećaju se ugodno u društvu s drugima, a u socijalne interakcije ulaze kada to moraju.
Dissocijalni poremećaj ličnosti
Obilježen je ne prihvaćanju socijalnih pravila vezanih uz zakonito ponašanje. Osobe su sklone manipulaciji, laganju, ne uzimajući u obzir posljedice ni za sebe, ni za druge, ne pokazuju žaljenje ni grižnju savjesti. Djeluje neosjetljivo na patnju drugih, pokazuju cinizam i prezir. Sklone su neodgovornosti, rizičnim ponašanjima uz površan šarm i napuhano samopoštovanje.
Emocionalno nestabilna ličnost
Poznat kao granični poremećaj ličnosti ili borderline obilježen je nestabilnošću u interpersonalnim vezama i impulzivnošću. Te osobe ne podnose samoću, preosjetljive su na potencijalno odbacivanje, sklone početnoj idealizaciji i naglom razočarenju. Imaju i nestabilnu sliku o sebi, iznenada mijenjaju planove, prijatelje i vrijednosti. Impulzivnost i unutarnji osjećaj praznine može ih voditi u rizično, povremeno i suicidalno ponašanje i sklonost samoozljeđivanju.
Histrionični poremećaj ličnosti
Karakterističan obrazac ovih osoba je prekomjerna emocionalnost i traženje pažnje. Te osobe su često dramatične, otvorene, sklone koketiranju, zavodljive, pretjerano zaokupljene svojim izgledom, teatralne. Preuveličano izražavaju svoje emocije, ali se one brzo pojave i nestanu, pa često izgleda kao da glume. U stalnoj su potrazi za uzbuđenjima i aktivnostima u kojima su oni u središtu pažnje.
Narcistični poremećaj ličnosti
U MKB klasifikaciji nije zasebno izdvojen, a obilježen je osjećajem grandioznosti, potrebe za divljenjem i nedostatkom empatije. Te osobe precjenjuju svoje sposobnosti, zaokupljene su fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, pameti, ljepoti, idealnoj ljubavi. Očekuju da ih drugi prepoznaju kao superiorne i posebne. Često umanjuju zasluge drugih i sklone su eksploatiranju u interpersonalnim odnosima. Vole uvijek imati vrhunskog doktora, frizera, odvjetnika.
Anksiozni (izbjegavajući) poremećaji ličnosti
To su osobe koje izbjegavaju aktivnosti koje uključuju interpersonalne kontakte zbog straha od kritike, neodobravanja i odbacivanja, odbijaju ponude za napredovanje zbog moguće kritike drugih, u odnoseulaze kada su sigurni u nekritično prihvaćanje, ne pokazuju intimne emocije, suzdržani su zbog straha da će biti ismijani ili se osramotiti, često šute u društvu. Neskloni su rizicima, a zbog potrebe za sigurnošću ograničavaju životni stil.
Ovisni poremećaj ličnosti
Te osobe imaju stalnu i jaku potrebu da se netko o njima brine, pokazuju submisivno i vežuće ponašanje, jer sebe doživljavaju nesposobnim za funkcioniranje bez pomoći drugog. Teško donose svakodnevne odluke, pasivne su, teško iskazuju neslaganje, uvijek misle da drugi znaju bolje i prepuštaju drugima donošenje odluke, inicijativu i odgovornost. Osjećaju nelagodu kada su sami zbog čega pristaju i na nerealne zahtjeve drugih.
Anankastični (opsesivno kompulzivni) poremećaj ličnosti
Ove osobe preokupirane su redom, perfekcionizmom, psihičkom i interpersonalanom kontrolom, a na račun fleksibilnosti, otvorenosti i učinkovitosti. Pridržavaju se pravila, puno vremena posvećuju detaljima, traženju pogrešaka, slabo organiziraju vrijeme i najvažnije ostavljaju za zadnji tren. Pretjerano su posvećeni poslu i produktivnosti što dovodi do isključivanja slobodnih aktivnosti i prijateljstva.
U dijagnostici poremećaja ličnosti esencijalni kriterij je da ponašanje i funkcioniranje koje opisuje sam pacijent ili njegova okolina uzrokuje značajne probleme samom pacijentu ili drugima, da je to dugotrajno i u tolikoj mjeri prisutno da se bolesnik zapravo ne može sjetiti da je ikada bio drugačiji.
Općenito osobe s poremećajem ličnosti rijetko traže stručnu pomoć i lako odustaju od liječenja. Na liječenje ih dovode članovi obitelji ili dolaze sami kada osjećaju patnju; kada postojeći adaptacijski mehanizmi, odnosno vještine suočavanjanisu dostatne za trenutno stanje. Kod većine poremećaja ličnosti terapija izbora je psihoterapija i to prvenstveno psihodinamska psihoterapija i kognitivno bihevioralna terapija. Farmakoterapija, odnosno lijekovi, se koriste za ublažavanje simptoma.
Neovisno o specifičnim smetnjama zbog kojih se jave na liječenje, mnogi pacijenti tijekom terapijskog procesa shvate kako je ono što pokušavaju promijeniti čvrsto povezano s onim što jesu. Stoga je potrebno da terapeut prepozna njihov psihološki uzorak funkcioniranja i pomogne im shvatiti zbog čega im se opetovano događaju određene vrste tegoba i patnje. Razumijevanje pojedine osobe i njenog razvoja može biti važnije za liječenje od poznavanja određenog poremećaja ili vladanja određenom tehnikom.
23.12.2015
