Mladi se fizičkim aktivnostima bave ili sportski, tj. natjecateljski ili na nagovor roditelja ili prijatelja, ili zato što je određeni sport među vršnjacima popularan. Malo tko od njih u toj dobi razmišlja kako je dobra fizička kondicija postignuta tijekom života dobra podloga za dobru psihofizičku kondiciju u starijoj životnoj dobi.
Toga postajemo svjesni u kasnijoj dobi, kada se javljaju određene zdravstvene tegobe, a od liječnika se dobivaju i preporuke o bavljenju odmjerenom tjelovježbom.
U svijetu postoje različite inicijative i programi tjelovježbe i uopće zdravog načina života za osobe više životne dobi, s ciljem očuvanja zdravlja i prevencije nekih bolesti, za koje se zna kako će ili nastupiti kasnije (osteoporoza), ili će tijek biti blaži, a liječenje jednostavnije (povišeni arterijski tlak, srčane bolesti, šećerna bolest), ili će pak oporavak biti uspješniji (neki malignomi, infarkt) ako je osoba u dobroj psihofizičkoj kondiciji. Osim toga, osobe u dobroj fizičkoj kondiciji manje su sklone depresiji i očuvanih su i primjerenih kognitivnih funkcija uočljivo duže od vršnjaka koji ne žive “zdravo”.
Osim nabrojenoga, ima i drugih dobrobiti tjelovježbe, pa ćemo razmotriti zašto je, dakle, tjelovježba važna za zdravo starenje.
Svaki tip fizičkih aktivnosti, bilo da se radi o aerobnim ili anaerobnim aktivnostima, ima svoju ulogu u očuvanju općeg zdravlja, pa je važno odmjereno ih kombinirati:
- vježbe izdržljivosti povećavaju kapacitet pluća i srčanu akciju (tako čuvaju pluća, srce i krvožilni sustav zdravima),
- vježbe snage jačaju lokomotorni sustav,
- vježbe održavanja ravnoteže i
- vježbe istezanja važne su za dobru koordinaciju pokreta.
Sve nabrojeno, kada se pratkicira u primjerenim intervalima (2-3xtjedno) i redovito, omogućuje obavljanje većine svakodnevnih poslova i aktivnosti bez osobitih problema.
Redovita fizička aktivnost ide ruku pod rukom s primjerenom prehranom. Detaljnije o tome bit će u nekom od narednih nastavaka. Na ovom mjestu spomenut ćemo tek kako se preporuča ograničiti unos masnoća, rafiniranog šećera, alkoholnih pića, a “pola tanjura” dnevnog obroka trebalo biti biti popunjeno svježim voćem i povrćem. Trebalo bi biti tri glavna obroka dnevno (doručak bi trebao biti glavni), te između doručka i ručka i između ručka i večere po jedan obrok, užina (komad svježeg voća ili povrća). Naravno, dovoljan unos tekućine (najbolje obične ili mineralne vode) se podrazumijeva.
Uz takvu prehranu i prakticiranje tjelovježbe je jednostavno. Može se, zapravo, reći kako uz savjete o tjelovježbi obavezno idu i savjeti o prehrani. I obratno.
23.12.2015
