Palpitacija (lat. palpitare = trzati) je klinički simptom koji označava kratkotrajan osjećaj nepravilnog rada srca. Opisuje se kao kratkotrajan zastoj u radu srca ili kao jaki trzaj srca koje “kao da se pomaknulo u prsima”.
Palpitacija (lat. palpitare = trzati) je klinički simptom koji označava kratkotrajan osjećaj nepravilnog rada srca. Opisuje se kao kratkotrajan zastoj u radu srca ili kao jaki trzaj srca koje “kao da se pomaknulo u prsima”. Palpitacija je relativno česti povod javljanja bolesnika liječnicima obiteljske medicine sa zahtjevom za upućivanje na kardiološki pregled. Subjektivno pojava palpitacija može biti praćena osjećajem mučnine i omaglice ali je u većini slučajeva popraćena tek osjećajem nelagode u prsima ili rjeđe u vratu. Uzrok palpitacija mogu biti raznovrsni poremećaji srčanog ritma, od fizioloških i benignih pa sve do potencijalno smrtonosnih u koje prvenstveno spadaju ventrikulske tahikardije. Najčešći uzrok je ekstrasistolija a palpitacije su osobito intenzivne kod ventrikulske ekstrasistolije kada zbog preuranjenog srčanog otkucaja dolazi do produženog punjenja srca krvlju što se osjeti kao pauza u radu srca i nakon toga posljedično jačeg srčanog otkucaja koji se osjeti kao palpitacija.
U procjeni kliničke važnosti palpitacija glavnu ulogu imaju dobra anamneza, temeljiti klinički pregled i pravilan odabir dijagnostičkih postupaka. Postoji velika individualna razlika u subjektivnoj procjeni palpitacija pa osobe koje su senzitivne i usredotočene na vlastite otkucaje srca povremeno i normalan rad srca osjećaju kao palpitacije, posebice ako se nalaze u stresnoj situaciji. S druge pak strane postoje osobe koje ne osjete i najopasnije srčane aritmije poput ventrikulskih tahikardija. Važno je razjasniti da li je palpitacija kratkotrajna pojava ili duže traje. Trenutačni osjećaj preskakanja srca uglavnom je posljedica benignih ekstrasistola dok duže epizode palpitacija upućuju na paroksizmalnu tahikardiju ili pojavu fibrilacije atrija. Osobito je važna pojava sinkope tj. iznenadnog gubitka svijesti što upućuje na poremećaj u provođenju impulsa u srcu ili na izrazito brzu srčanu tahikardiju. Ostali alarmantni simptomi koji se mogu javiti uz palpitacije su zaduha, bolovi u prsima ili intolerancija fizičkog napora što upućuju na slabost srčanog mišića ili pojavu angine pektoris.
Najvažnije osnovne dijagnostičke metode u razjašnjavanju uzroka palpitacija su elektrokardiogram (EKG), ultrazvuk srca i kontinuirano 24-satno snimanje EKG-a (tzv. Holter EKG-a). Ukoliko se kratkotrajne palpitacije javljaju kod mlađih osoba koje dobro podnose fizičke napore i nemaju drugih simptoma u većini slučajeva će biti dovoljan klinički pregled i snimanje EKG-a kod nadležnog liječnika obiteljske medicine, osobito ako su se palpitacije javile u stresnim situacijama. S druge pak strane ukoliko se radi o dugotrajnim palpitacijama ili su palpitacije praćene sinkopom, zaduhom, pojavom bolova u prsima ili novonastalim nepodnošenjem fizičkih napora neophodan je kardiološki pregled i dodatna obrada.
23.12.2015