Parkinsov sindrom

Vrijeme čitanja članka: 4 minute

Bolesti ekstrapiramidnog motornog sustava kod čovjeka klinički se prezentiraju prvenstveno s poremećajima u sferi motorike i to kao abnormalnost pokreta i držanja te promjenama mišićnog tonusa….

Parkinsonov sindrom (PS) je najvažnija i najčešća bolest ekstrapiramidnog sustava.

Bolesti ekstrapiramidnog motornog sustava kod čovjeka klinički se prezentiraju prvenstveno s poremećajima u sferi motorike i to kao abnormalnost pokreta i držanja te promjenama mišićnog tonusa. U užem smislu taj se naziv prvenstveno odnosi na stanične strukture na bazi mozga nazvane „bazalni gangliji“ koje tvore jezgre: nucleus caudatus, putamen, globus palidus, suptalamička jezgra i supstancija nigra te njihove brojne silazne i uzlazne veze s moždanim deblom, talamusom i moždanom korom. U ekstrapiramidnom motornom sustavu transsinaptički prijenos informacija obavlja se specifičnim kemijskim medijatorima – neurotransmiterima (u podučju bazalnih ganglija identificirani su dopamin, noradrenalin, serotonin, acetilkolin, GABA, glutaminska kiselina i neki peptidi).

Parkinsonov sindrom predstavlja kronični progresivni poremećaj motorne funkcije koji je karakteriziran trijasom simptoma: općom hipokinezijom, rigorom mišića i tremorom u mirovanju; uz to je karakterističan i gubitak posturalnih refleksa. Sindrom je nazvan po Jamesu Parkinsonu engleskom liječniku koji je 1817.g. prvi opisao paralysis agitans, jednu od formi tog sindroma. Znaci bolesti su posljedica degeneracije ili disfunkcije neurona nigrostrijarnog sistema, farmakološke blokade ili gubitka strijarnih dopaminskih receptora. Bitan neuropatološki nalaz kod PS je degeneracija i nestanak ganglijskih stanica u pars compacti supstancije nigre uz reaktivnu gliozu i te su promjene primarni patogenetski faktor bolesti.

Etiološki u striktnom smislu danas razlikujemo tri glavne grupe: idiopatsku, postencefalitičku i neuroleptičku formu sindroma.

Uzrok idiopatske forme PS, paralysis agitans, odnosno Parkinsonove bolesti u užem smislu nije poznat. Degeneracija i nestanak stanica zahvaća pretežno centralno smještene grupe stanica u supstanciji nigri a pretpostavlja se da bi uzrok bolesti mogao biti neki toksični agens iz okoline superponiran na postepeno propadanje neurona supstancije nigre zbog starenja.

Za parkinsonizam poslije infektivnih bolesti ili postencefalitičku formu karakteristično je da degeneracija i nestanak neurona difuzno zahvaća čitavu supstanciju nigru. Javljao se masovno poslije pojave epidemije encephalitis lethargica Economo 1917-1928 g. Osim tremora, rigora i bradikinezije ova forma parkinsonizma ima i posebnosti u simptomatologiji a to su psihičke promjene i okulogirne krize.

Neuroleptička forma PS javlja se nakon primjene velikih doza fenotijazina, butirofenona, reserpina i drugih neuroleptika u toku liječenja psihijatrijskih bolesti. Osim navedene tri glavne etiološke grupe navode se i druge forme parkinsonizma. Aterosklerozni parkinsonizam je posljedica čestih cerebralnih infarkta koji pogađaju bazalne ganglije ili u slučaju proširene i difuzne vaskularne bolesti mozga, parkinsonizam izazvan toksinima (trovanje manganom, ugljičnim monoksidom), parkinsonizam poslije ponovljenih povreda glave (boks), parkinsonizam kao simptom drugih bolesti (parkinsonizam – plus sy).

Neurokemijska i neurofarmakološka istraživanja su pokazala da sve forme PS veže zajednički nazivnik a to je deficit dopamina u neostrijatumu. Stupanj deficita strijarnog dopamina paralelan je težini parkinsonizma. Neophodan je gubitak otprilike 80-85% nigralnih neurona i deficit barem 80% dopamina u strijatumu da bi se pojavili jasni klinički simptomi bolesti.

Kliničkom slikom u razvijenom stanju dominira karakterističan simptomatski trijas: hipokinezija, rigor i tremor u mirovanju. Dijagnoza se postavlja na osnovu dva od tri glavna znaka bolesti dok je još sigurniji znak nesimetrija sa većim poremećajem jedne strane tijela. Parkinsonova bolest (ili idiopatski parkinsonizam) počinje u srednjoj i starijoj životnoj dobi i pogađa 1-2% stanovništva starijeg od 65 godina.

Hipokinezija i akinezija su simptomi koji se očituju u području motorike prije svega kao usporenost svih voljnih kretnji. Poteškoće su osobito naglašene u početku pri inicijaciji pokreta, u hodu se to javlja nemogućnošću da se po želji neposredno krene pa nastaje tapkanje na mjestu a onda se kratkim koracima nastavlja spor i nesiguran hod; držanje je ukočeno i pognuto, fiziološke sukretnje rukama pri hodu su reducirane. Smanjena je i pokretnost mimične muskulature lica (hipomimija, „lice kao maska“) a govor je monoton i usporen. U težim slučajevima poremećeno je žvakanje i gutanje. Rigor mišića je drugi glavni simptom PS a sastoji se od pojačanog refleksnog otpora mišića na pasivno istezanje. Otpor je jednoličan u svim fazama pasivne kretnje i ima karakter „savijanja olovne cijevi“. Distribucija rigora podjednaka je na antagonističkim mišićima uz malu prevalenciju na fleksorima, zbog toga se u terminalnom stadiju bolesti javljaju posturalne deformacije i fiksacija trupa i udova u generaliziranoj fleksiji. Tremor je najčešće prvi simptom bolesti i može mjesecima i godinama prethoditi drugim simptomima. Karakterističan je tremor u mirovanju, najčešće je tremorom zahvaćena jedna ruka (tremor ima karakter „brojanja novca“ ) no može se proširiti na drugu ruku, noge, glavu, vrat. Depresija je također česta a polovina ovih bolesnika ima i znakove demencije.

Generalizirani oblik skraćuje život bolesnika. I pored dobrog reagiranja na liječenje, bolest ipak napreduje. Djelovanje lijekova se smanjuje, bolesnik postaje vezan za krevet i umire od interkurentnih bolesti.

Liječenje. U početnoj fazi bolesti prvi korak je neuroprotekcija. Selegilin, MAO-B inhibitor, može zaštititi dopaminergijske neurone i odložiti napredovanje bolesti no može se koristiti i u odmaklim slučajevima PB. U početku su dovoljni i antikolinergici kao najstariji antiparkinsonski lijekovi i oni se uglavnom daju bolesnicima ispod 60 godina sa dominantnim znakom tremora dok na druge simptome nemaju utjecaja.

Kada se pojave poremećaji motoričkih funkcija treba početi s agonistima dopamina i sa dodavanjem levodope, kada liječenje s agonistom ne daje dovoljnu kliničku kontrolu.

Osnova liječenja je povećanje dopamina u strijonigralnom sistemu. S obzirom da dopamin ne prolazi krvno-moždanu barijeru primjenjuje se njegov neposredni prekursor L-dopa. L-dopa kombinirana sa selektivnim inhibitorom periferne dopa dekarboksilaze (karbidopa ili benzerazid) lijek je izbora za primarni PS. U početku bolesti efekt liječenja na simptome je izvrstan no taj se povoljni terapijski efekt postepeno tijekom godina gubi jer levodopa ne zaustavlja razvoj patološkog procesa koji leži u osnovi bolesti. Uz to se javljaju neželjeni nusefekti terapije i komplikacije poznate kao „dugoročni levodopa sindrom“ a podrazumijevanju nastanak motornih komplikacija diskinezija i fluktuacije djelovanja.

Terapijske mogućnosti su poboljšane uvođenjem lijekova koji djeluju kao direktni agonisti dopaminskih receptora. Agonisti dopamina stimuliraju dopaminske receptore i primjenjuju se kao pomoćno sredstvo u slučaju uznapredovale faze bolesti kada zakaže terapija s levodopom i kada se počinju javljati poremećaji „levodopa sindroma“. Omogućavaju smanjenje doze levodope do 20% čime se smanjuje rizik od nuspojava. Moguće je individualno titrirati dozu kod svakog bolesnika, smatra se da imaju neuroprotektivna svojstva, dobro su podnošljivi lijekovi i ne ulaze u interakcije s drugim lijekovima koji se koriste u terapiji PB. Nadalje, visoko su učinkoviti kao monoterapija u ranoj fazi PB i odgađaju uvođenje levodope. U Hrvatskoj su dostupni ergotski dopaminski agonist bromkriptin te selektivniji ne-ergotski dopaminski agonisti pramipeksol i ropinirol (Belupov preparat Eminens).

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Prebiotički ugljikohidrati shutterstock_1896583186

Raštika: superhrana s korijenima u tradiciji

Vrijeme čitanja članka: 3 minutePosljednjih desetljeća način na koji doživljavamo hranu znatno se promijenio. Sve više ljudi ne gleda na obrok samo kao na izvor energije, već i kao na sredstvo očuvanja zdravlja, prevencije bolesti i poboljšanja fizičkog i mentalnog stanja. Ova filozofija savršeno se uklapa u poznatu Hipokratovu misao: „Neka hrana bude tvoj lijek“. Upravo iz tog razmišljanja […]

Koža

Što može biti crveni, svrbeći pečat na leđima koji se pojavio prije desetak dana?

Probiotički soj shutterstock_2684707979

Što LGG radi u našem tijelu? Molekularni mehanizmi jednog od najistraženijih probiotika

Vrijeme čitanja članka: 4 minuteLacticaseibacillus rhamnosus LGG® jedan je od najistraživanijih probiotičkih sojeva na svijetu. Njegovo djelovanje potvrđeno je u gotovo 200 randomiziranih kontroliranih kliničkih ispitivanja, u kojima su sudjelovali i djeca i odrasli. Rezultati pokazuju da LGG® može pomoći kod akutnog i proljeva povezanog s antibioticima, putničkog proljeva, funkcionalnih probavnih tegoba s bolovima, infekcija dišnog sustava, ali i […]

Koilociti shutterstock_1358151035

Preinvazivne promjene rodnice

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteTo su promjene pločastog epitela rodnice (vagine) povezane s infekcijom humanim papiloma virusom (HPV). Takva infekcija može zahvatiti sve organe anogenitalne regije, a glavne odlike takvih intraepitelnih promjena su multifokalnost i multicentričnost. Razlikujemo: VAIN (vaginalna intraepitelna neoplazija), CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija) i VIN (vulvarna intraepitelna neoplazija). Uglavnom se ne pojavljuju izolirano. VAIN (vaginalna intraepitelna neoplazija) […]

Bordetella pertussis shutterstock_1849898254

Hripavac

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaHripavac (pertusis) je zarazna bakterijska bolest dišnog sustava uzrokovana bakterijom Bordetella pertussis. Iako se nekad smatrala bolešću prošlosti, posljednjih godina bilježi se porast oboljelih, osobito među dojenčadi i odraslima s oslabljenom zaštitom. Hripavac se prenosi kapljičnim putem, kašljanjem i bliskim kontaktom. Izuzetno je zarazan – jedna oboljela osoba može zaraziti većinu necijepljenih kontakata. Bolest prolazi […]

Bol

Bol u donjem dijelu leđa nakon ozljede na treningu – je li to opasno?

Iz iste kategorije

Neurologija Depositphotos_2154517_L

Kako spriječiti trzanje kapaka?

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteTrzanje oka – poznato i kao miokimija – mali je, ponavljajući pokret ili grč mišića očnog kapka. Gotovo svatko u nekom trenutku osjeti trzanje oka. To može biti dosadno, ometajuće ili čak zabrinjavajuće. Dijagnoza obično počinje jednostavnim razgovorom o simptomima, životnim navikama i medicinskoj anamnezi. U mnogim slučajevima nije potrebno specijalizirano testiranje. Ako su simptomi […]

Neurologija Depositphotos_821762652_L

Kako spriječiti trzanje kapaka?

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteMnogi ljudi u nekom trenutku svog života primijete kratkotrajno, nehotično treperenje na jednom od svojih kapaka. Iako ove epizode mogu biti dosadne ili ometajuće, rijetko ukazuju na ozbiljan problem. Što je trzanje kapaka? Trzanje kapaka odnosi se na male, ponavljajuće pokrete mišića oko oka. Ovi pokreti su nevoljni, što znači da ih osoba ne može […]

Neurologija

Može li se s početnim degenerativnim promjenama i suženjem L5/S1 prostora sigurno baviti leđnim plivanjem?

Neurologija Depositphotos_635001838_L

Kako živjeti s tremorom?

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteIako nije opasan po život, tremor može duboko utjecati na socijalno, emocionalno i profesionalno funkcioniranje. Zadaci koji zahtijevaju finu motoričku kontrolu – pisanje, korištenje pribora za jelo ili rukovanje malim predmetima – postaju izazovni. Mnogi ljudi s vidljivim tremorom doživljavaju neugodu i socijalnu anksioznost, što dovodi do izolacije ili depresije. Esencijalni tremor posebno je povezan […]

Neurologija Depositphotos_360539856_L

Što je tremor?

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteTremor je jedan od najčešćih poremećaja kretanja koji se opaža u kliničkoj praksi i čest je razlog upućivanja neurolozima. Definira se kao nevoljan, ritmičan, oscilatorni pokret dijela tijela koji je rezultat naizmjeničnih ili sinkronih kontrakcija mišića. Iako sam tremor nije bolest, često je simptom ili manifestacija nekog neurološkog, metaboličkog ili sistemskog poremećaja. Fenomen može varirati […]

Neurologija

Je li potrebno raditi EEG u spavanju ako dijete već ide na MR mozga s anestezijom?

Neurologija Depositphotos_324799920_L

Kako vrijeme utječe na glavobolje?

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Neurologija Depositphotos_93374400_L

Kognitivna rezerva

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteKoncept kognitivne rezerve postao je sve važniji u razumijevanju fizioloških promjena u okviru starenja i otpornosti na neurološke poremećaje. Dok neke osobe održavaju relativno očuvano kognitivno funkcioniranje unatoč značajnom neuropatološkom opterećenju, druge pokazuju izražene kliničke simptome čak i uz usporedivu ili manju patologiju. Kognitivna rezerva nudi okvir za objašnjenje tih odstupanja, naglašavajući zaštitni utjecaj životnih […]