Imati policistične jajnike nije isto što i imati sindrom policističnih jajnika – u svega 6 – 7% žena s policističnim jajnicima dijagnosticirat će se sindrom policističnih jajnika, PCOS(engl. Polycystic ovary syndrome).
Imati policistične jajnike nije isto što i imati sindrom policističnih jajnika – u svega 6-7% žena s policističnim jajnicima dijagnosticirat će se sindrom policističnih jajnika, PCOS(engl. Polycystic ovary syndrome).
Policistični jajnici relativno su čest ultrazvučni nalaz, naročito u adolescentica i žena mlađe životne dobi, u kojih se, pri rutinskom ginekološkom ultrazvučnom pregledu može ustanoviti u oko 20% njih. Ako nema drugih simptoma, takav nalaz, sam po sebi, nije zabrinjavajući.
Sindrom policističnih jajnika, naprotiv, vrlo je kompleksan zdravstveni problem, u okviru kojega su ultrazvučno viđeni policistični jajnici samo jedan od simptoma. U najširem značenju, PCOS obuhvaća:
- vrlo raznolike endokrinološke poremećaje,
- različite poremećaje menstruacijskog ciklusa,
- neplodnost, odnosno smanjenu plodnost,
- razvoj šećerne bolesti, odnosno različite stupnjeve i razloge intolerancije šećera,
- razvoj povišenog krvnog tlaka i ostalih krvožilnih bolesti,
- pojačanu dlakavost, masnu kožu i kosu, akne,
- depresiju i neke druge probleme raspoloženja, te
- povećanu tjelesnu težinu, odnosno povećan body mass index(BMI).
Ispoljavanje navedenih simptoma PCOSa varira od žene do žene – u nekih će se razviti nešto od toga, općenito će simptomi biti blaži, u drugih će se razviti u svom najintenzivnijem obliku.
Kako i kada dolazi do razvoja PCOSa i danas nije u potpunosti razjašnjeno, no smatra se kako i genetsko nasljeđe ima ulogu.
Dijagnostika PCOSa nije uvijek jednostavna. Najčešće se dijagnostička obrada započinje zbog neredovitih menstruacijskih ciklusa, dermatoloških problema ili nemogućnosti zanošenja. Nakon što se dijagnostički napravi sve što protokoli nalažu(detaljne hematološke i biokemijske pretrage, određivanje spolnih i hormona štitnjače, ginekološki ultrazvučni pregled), razmislit će se o najidealnijem načinu liječenja.
Zbog kompleksnosti simptoma i liječenje je diferentno, a uključuje:
- upute o prehrani i zdravom mršavljenju, te tjelesnoj aktivnosti,
- određenu hormonsku kontracepciju(preparati bazirani na ciproteron-acetatu, odnosno s jačim/jakim gestagenskim učinkom), radi regulacije menstruacijskih ciklusa i djelovanja na simptome koji su posljedica pojačane androgene aktivnosti,
- antiglikemike, radi regulacije poremećaja razine inzulina i šećera u krvi,
- različite druge lijekove, obzirom na vidljive simptome, te
- različite kozmetske postupke(depilacije/epilacije, maskiranje dubljih ožiljaka, …).
Redovite kontrole i praćenje učinka liječenja je obavezno, a u daljnjem razmišljanju u obzir može doći promjena prvobitne terapije, naročito ukoliko se razmišlja o trudnoći.
23.12.2015