Arterijska hipertenzija definirana je kao stanje trajno povišenog krvnog tlaka iznad gornjih granica normale .Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva i Europskog društva za hipertenziju iz 2007. godine.

Arterijska hipertenzija  definirana je kao stanje trajno povišenog krvnog tlaka iznad gornjih granica normale .Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva i Europskog društva za hipertenziju iz 2007. godine. Normalne  su vrijednosti krvnog tlaka do 140/90 mmHg, uz napomenu da se vrijednosti krvnog tlaka  130-139/80-89 mmHg definiraju kao visoko normalan krvni tlak. Normalan je krvni tlak u užem smislu vrijednost krvnog tlaka do 130/80 mmHg, no postoji značajna inicijativa da se vrijednosti još više spuste  s ciljem dodatnog smanjenja rizika.
U Hrvatskoj se postotak populacije s povišenim krvnim tlakom kreće od 24% za žene do 32 % za muškarce .
Temelj kardiovaskularne terapije postaju ACE inhibitori što je dokazano brojnim kliničkim studijama (  najveća HOPE studija,MITRA PLUS, AIRE )
ACE inhibitori uspješno se primijenjuju u liječenju valvularnih bolesti kao i perifernih vaskularnih bolesti.Dokazano je njihovo nefroprotektivno djelovanje i redukcija mikroalbuminurije, te izrazito povoljno djelovanje kod šećerne bolesti.Koriste se u primarnoj prevenciji visokorizičnih bolesnika i u sekundarnoj prevenciji kod bolesnika nakon preboljelog infarkta miokarda i kod zatajivanja srca .
ACE inhibitore prema njihovoj kemijskoj strukturi dijelimo u tri skupine:

• ACE inhibitori koji sadržavaju sulfhidrilnu skupinu: kaptopril, prvi ACE inhibitor
• ACE inhibitori  koji sdržavaju dikarboksilnu skupinu , najbrojnija skupina kojoj pripadaju :enalapril, cilazopril, lizinopril,ramipril
• ACE inhibitori koji sadržavaju fosfonatnu skupinu, fosinopril

Djelovanje ACE inhibitora

Ciljno djelovanje stimuliranog RAAS-a odvija se preko receptora za angitenzin II,ponajprije AT1 receptora
Inhibitori angiotenzina konvertirajućeg enzima djeluju tako da blokiraju stvaranje angiotenzina II te značajno smanjuju stimulaciju AT 1 angiotenzinskih receptora.
Tim mehanizmom sprečavaju:

• hipertrofiju miocita i stimulaciju intersticijske fibroze u miokardu odnosno sprečavaju hipertrofiju miokarda,
• stabiliziraju funkciju endotelnih stanica krvnih žila i djeluju vazodiletatorno,
• smanjuju reapsorpciju natrija u bubregu i time smanjuju volumen cirkulirajuće krvi te
• izrazito povoljno dijeluju na razvoj mikroalbuminurije pa tako djeluju nefroprotektivno.

ACE – inhibitori indirektno snižavaju aktivaciju simpatikusa, što je izuzetno povoljno svojstvo u liječenju hipertenzivnih bolesnika.

Kratkoročni učinci ACE – inhibitora jesu vazodiletacija koja dovodi do snižavanja krvnog tlaka, redukcija oksidativnog stresa i pojačana produkcija NO. Intermedijarni učinci dovode do stabilizacije koagulacijskog sustava. Dugoročni učinci ACE – inhibitora jesu stabilizacija aterosklerotskog plaka i inhibicija fibroze miokarda.

Nedvojbeno je dokazana učinkovitost primijene ACE-inhibitora kod kardiovaskularnih bolesti, no značajno više kod onih ACE inhibitora koji su lipofilni (trandolapril, perindopril, ramipril) i koji time imaju značajno veći afinitet inhibiranja tkivnog RAAS-a( RAAS je zastupljen u cirkulaciji s 10 % , dok  se 90% aktivnosti RAAS-a događa u ciljnim tkivima , srce, bubreg, endotel krvnih žila ).Pozitivno djelovanje tih ACE – inhibitora ne može se objasniti samo snižavanjem krvnog tlaka kao nesumnjivo važnog mehanizma djelovanja, već i značajnim smanjivanjem remodelacije miokarda i dugoročnim mehanizmom djelovanja.

Ramipril je lipofilni ACE – inhibitor dokazano visoke učinkovitosti u brojnim indikacijama počevši od arterijske hipertenzije, preko šećerne bolesti gdje smanjuje incidenciju mikroalbuminurije neovisno o vrijednosti krvnog tlaka, u liječenju akutnog infarkta miokarda gdje značajno smanjuje nepovoljne kardiovaskularne događaje, sve do sindroma kroničnog zatajenja srca.Siguran je i dobro podnošljiv lijek pa ga sve to čini temeljem liječenja velikoh broja kardiovaskularnih bolesnika.Ciljnja je doza ramiprila 10 mg uz postepeno titriranje doze prema vrijednostima krvnog tlaka i parametrima bubrežne funkcije.
Ukoliko se ramiprilom ne potigne dobra regulacija krvnog tlaka i poboljšanje simptoma opravdano je u th uvesti fiksnu kombinaciju sa hidroklortiazidom koja dovodi do dodatnog snižavanja tlaka za prosiječno 9 mm Hg ( studija PROGRESS).

S obzirom na takve reference ramiprila, zanimalo me zastupljenost liječenja ramiprilom  pacijenata u mojoj ordinaciji koja skrbi za 1820 osiguranika, od kojih se 590 vodi pod dijagnozom arterijske hipertenzije.
2010 g . ( prvih osam mjeseci ) u ordinaciji izdano je 605 kutija ramiprila , dok za isto razdoblje 2011. taj broj je iznosio 1044 kutije , što iznosi 43 % više prepisanog lijeka.Taj podatak govori o sigurnosti i učinkovitosti ramiprila koja je prepoznata u svakodnevnoj praksi, u mom svakodnevnom radu i mom djelovanju prema najnovijim smjernicama u liječenju povišenog krvnog tlaka.