Dobar dijagnostički postupnik treba biti isplativ, temeljen na znanju i iskustvu (bez nepotrebnih i skupih dijagnostičkih procedura), razumljiv (bez nepotrebnih dodatnih konzultacija), što neinvazivniji.
Dobar dijagnostički postupnik treba biti isplativ, temeljen na znanju i iskustvu (bez nepotrebnih i skupih dijagnostičkih procedura), razumljiv (bez nepotrebnih dodatnih konzultacija), što neinvazivniji (po mogućnosti bi se trebala izbjeći biopsija, odnosno neki tzv. mali kirurški zahvat) i po mogućnosti konačan. Odnosno, nije samo važno učiniti sve što je potrebno, nego i znati kako interpretirati dobivene podatke i primijeniti optimalno liječenje.
Dijagnoza bilo kojeg oboljenja započinje detaljnom anamnezom – liječnik razgovorom saznaje bitne podatke o zdravstvenom stanju pacijentice i njene uže obitelji, s, u ovom slučaju naglaskom na ginekološko zdravlje pacijentice (dob prve menstruacije, trajanje menstruacijskih ciklusa i menstruacije, broj trudnoća – poroda i pobačaja, uporaba kontracepcijskih metoda, ginekološke operacije i zahvati).
Kratki uvodni dio završava podatkom o datumu početka zadnje menstruacije.
Slijedi isključivanje trudnoće (ukoliko postoje nedoumice, treba se odrediti beta-HCG iz krvi), te podaci o tome kada je krvarenje počelo, koliko traje, koliko je obilno (procjenjuje se obzirom na broj iskorištenih dnevnih uložaka), je li praćeno bolovima, temperaturom, je li nastupilo iza spolnog odnosa ili neovisno o bilo čemu, je li se isti problem već prije javio.
Iza toga uslijedit će ginekološki pregled na ginekološkom stolu – u spekulima i bimanualni palpacijski (odnosno rektalni u žena koje nisu imale spolne odnose).
- na ovaj način može se uočiti polip, može se posumnjati na adenomiozu ili miom maternice, kao moguće uzroke krvarenja.
Tijekom pregleda na ginekološkom stolu, u žena koje imaju spolne odnose trebaju se uzeti uzorci za citološku (tzv. PAPA-test) i mikrobiološku (tzv. cervikalni brisevi) analizu.
- na ovaj način mogu se ustanoviti neke promjene na stanicama, odnosno upale donjeg genitalnog sustava, kao mogući uzroci krvarenja.
Potom se radi ginekološki ultrazvučni pregled – vaginalnom sondom u žena koje imaju spolne odnose, rektalnom ili abdominalnom sondom u žena koje nisu imale spolne odnose.
- na ovaj način mogu se točnije uočiti adenomioza, odnosno miomi maternice, te zadebljanje ili polip endometrija, kao mogući uzroci krvarenja.
Iza pregleda u ginekološkoj ambulanti, uslijedit će hematološke pretrage, biokemijske i endokrinološke u odgovarajućim laboratorijima.
- na taj način mogu se detektirati neke koagulopatije, odnosno hematološka oboljenja ili poremećaji ovulacije, kao mogući uzroci krvarenja.
Držeći se navedenog algoritma, uzroci nenormalnog vaginalnog (uterinog) krvarenja mogu se vrlo brzo identificirati. Ovisno o uzroku, primijenit će se odgovarajuće liječenje.
23.12.2015
