Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Znaci poremećenog mokrenja (mikcije, od lat.-mictio) još do nedavno su se nazivali skupnim imenom „prostatizam“ što je krivo jer podrazumijeva da ti poremećaji postoje samo u muškaraca…

Piše: Prim. dr. mr. sc. Ante Reljić, urolog, KB Sestre Milosrdnice

Znaci poremećenog mokrenja (mikcije, od lat.-mictio) još do nedavno se se nazivali skupnim imenom „prostatizam“ što je krivo jer podrazumijeva da ti poremećaji postoje samo u muškaraca, a istodobno uzroke poremećaja vezuje uz jedan organ – prostatu. Posljedično krivom nazivu i liječenje je bilo usmjereno na prostatu a svodilo se na kirurško odstranjenje dijela prostate. S namjerom da se to ispravi u prvoj polovici devedesetih godina skupno ime se mijenja u „simptomi donjeg mokraćnog sustava“ (od engl., lower urinary tract symptoms – LUTS), naziv koji ne implicira ništa od gore navedenog – niti spol, niti uzročni organ, niti terapiju. Sve više u liječenje ulaze lijekovi i to blokatori alfa-receptora (npr. Tamosin) i blokatori enzima 5-alfa-reduktaze. Istodobno broj kirurških zahvata se smanjuje.

Danas simptome poremećenog mokrenja dijelimo u 3 kategorije:

Simptomi poremećenog akta mikcije (opstruktivni) – tanki i/ili isprekidan mlaz mokraće, čekanje na početak mokrenja, naprezanje pri mokrenju.
Simptomi poremećene faze pohrane urina (iritativni) – učestalo mokrenje danju, noćno mokrenje, neodgodiva potreba za mokrenjem, neodogodiva potreba za mokrenjem s inkontinencijom.
Postmikcijski simptomi – osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, kapanje urina na kraju mokrenja.

Ovdje je uputno i etimološki razjasniti često korištene nazive:

Noćno mokrenje – niktuija ili nokturija (grč.Nyx ili lat.Nox-boginja noći)
Učestalo mokrenje – polakisurija (grč.pollákis-često)
Urgencija – neodgodiva potreba za mokrenjem (lat.urgere-prisiljavati)
Inkontinencija – nemogućnost zadržavanja mokraće (lat.in-ne + continere-zadržati).

Uzroci navedenih simptoma su mnogobrojni i različitog porijekla, a manifestiraju se poremećenom funkcijom donjeg mokraćnog sustava. U pozadini tih simptoma mogu biti bolesti donjeg mokraćnog sustava koje zahvaćaju mokraćni mjehur, prostatu ili/i mokraćnu cijev. Međutim i druge organske (dijabetes, teške srčane bolesti, endokrinološke bolesti, uzimanje nekih lijekova i sl.) te psihičke bolesti ili poremećaji mogu rezultirati smetnjama mikcije. Pored navedenoga tu su i navike (konzumacija mnogo tekućine, kofeina i alkohola) te uzimanje diuretika.

I dok opstruktivne smetnje mokrenja više zabrinjavaju urologa, bolesnika znatno više brinu i smetaju simptomi poremećene faze pohrane mokraće jer te faze znatno dulje traju nego same faze izmokravanja. Među simptomima koji najviše smetaju i zabrinjavaju bolesnika su noćno mokrenje (nikturija), neodgodiva potreba za mokrenjem (urgencija) i kapanje urina na kraju mikcije.

U terapijskom smislu najčešće se propisuju alfa-blokatori (npr. Tamosin) i blokatori 5-alfa-reduktaze. Međutim, govorimo li o nikturiji i urgenciji, svakako je najprije potrebno pokušati pronaći specifični uzrok rečenog poremećaja, a tek tada ciljano usmjeriti terapijske pokušaje. Nađe li se, na primjer, neadekvatno lučenje antidiuretskog hormona kao uzrok učestalog noćnog mokrenja može se pokušati liječenje desmopresin acetatom. Ukoliko alfa-blokatori ili blokatori 5-alfa-reduktaze ne postignu željeni efekt, a utvrdimo da je uzrok navedenim tegobama opstrukcija uvećanom prostatom, najčešće je potrebno kirurško liječenje uz pažljivo postavljenu indikaciju iskusnog urologa operatera. Naime, kirurško liječenje pouzdano otklanja opstrukciju uvećanom prostatom (uklanja opstruktivne simptome) ali ne utječe, a može čak i pogoršati, iritativne simptome koji nisu posljedica opstrukcije nego su drugog uzroka. Podsjećam, iritativni simptomi su oni koji najviše zabrinjavaju bolesnika i njihova „težina“ je izrazito subjektivna kategorija. Dakle, nakon krivo indiciranog kirurškog liječenja ostatne iritativne smetnje mokrenja mogu biti percipirane od strane bolesnika zaključkom: „sad mi je još gore nego prije operacije“.

Govoreći o medikamentoznoj terapiji još vrijedi spomenuti i čitav niz blokatora muskarinskih receptora koji se propisuju s ciljem smanjenja intenziteta i učestalosti kontrakcija mišićne stjenke mokraćnog mjehura. Time navedeni lijekovi reduciraju učestalost dnevnog i noćnog mokrenja te jačinu i frekvenciju urgencije.