Zašto baš ja imam epilepsiju? Da li ću moći imati djecu ako imam epilepsiju? Da li ću se moći baviti sportom i da li ću moći voziti? Da li ću moći raditi i živjeti kao prije?
Zašto baš ja imam epilepsiju? Da li ću moći imati djecu ako imam epilepsiju? Da li ću se moći baviti sportom i da li ću moći voziti? Da li ću moći raditi i živjeti kao prije? Kakvi simptomi bolesti sve postoje? Kako će na moj život utjecati novi lijekovi protiv epilepsije? Do kada ću ih morati uzimati? Da li ću se ikada moći izliječiti?
Dragi moji pacijenti, vjerujem da su sve to pitanja koja ste si znali postaviti otkako ste se suočili s dijagnozom epilepsije, i vjerujem da je svatko od Vas u prvom trenutku imao osjećaj da mu se srušio čitav svijet i da ništa više neće biti kao prije… No može i mora biti kao prije. U ovom tekstu i u narednih nekoliko tekstova pokušati ću Vas pobliže upoznati s ovom bolesti, jer mislim da se svaki pacijent može bolje boriti protiv bolesti kada više o njoj zna. Pokušati ću Vam pomoći kako da prevladate početne teške trenutke otkako je Vama, Vašem djetetu ili nekoj drugoj bliskoj osobi postavljena dijagnoza epilepsije, pojasniti Vam kako se bolest može liječiti i kako se može kvalitetno živjeti s epilepsijom.
Riječ epilepsija potječe od grčke riječi koja označava napadaj ili obuzetost. Epilepsija je jedna od najstarijih poznatih bolesti. Tako već 2000 god. pr. Kr. u Hamurabijevom zakoniku nalazimo spomenutu “svetu bolest” (morbus sacer). No, već je grčki liječnik Hipokrat ukazao na prirodni uzrok bolesti smatrajući da je njen uzrok u mozgu. 1873. god. engleski je neurolog John Hughlings Jackson definirao epilepsiju kao poremećaj koji nastaje zbog iznenadnog, pretjeranog i brzog izbijanja neurona (moždanih živčanih stanica). Mnoge su slavne osobe u povijesti bolovale od epilepsije: Napoleon Bonaparte, Julije Cezar, George Gershwin, Alfred Nobel, Vincent Van Gogh, Aleksandar Veliki, …
Koliko je zapravo epilepsija učestala bolest? I više nego što mislimo. Epilepsija pogađa 1% populacije i samim time jedna je od najučestalijih neuroloških bolesti. Procjenjuje se da se bolest svake godine dijagnosticira u 181,000 stanovnika. Šest milijuna ljudi u Europi boluje od epilepsije. Bitno je također reći da se izolirana epileptička ataka, dakle jedna ataka temeljem koje se još uvijek ne može postaviti dijagnoza epilepsije, događa u oko 20 na 100, 000 osoba svake godine. Opasnost razvoja epilepsije tijekom života iznosi između 3 i 5% s najvećom pojavnošću u dojenačkoj dobi, periodu oko puberteta, te generativnoj dobi, a ponovo izrazito raste u starijeg pučanstva, posebno onog iznad 65. godine života.
Posljednjih desetljeća, zahvaljujući napretku ne samo dijagnostičkih procedura nego i terapijskih opcija, epilepsija je postala bolest koja se može dobro liječiti i koja više ne predstavlja stigmu u društvu kao što je to bilo ranije. Razvojem farmaceutske industrije danas postoji više kvalitetnih antiepileptičkih lijekova te se u oko 65-70% pacijenata bolest može zadovoljavajuće kontrolirati.
23.12.2015
